Američko ratno zrakoplovstvo simuliralo je sukob s Kinom koji bi se odigrao desetak godina u budućnosti, a koji je započeo kineskim korištenjem biološkog oružja na američkim vojnim bazama i ratnim brodovima diljem indopacifičke regije. U simulaciji je kineska strana koristila masivne vojne vježbe kao paravan za raspoređivanje ogromne invazijske sile.

Simulacija je kulminirala kišom kineskih raketa koja pogađaju američke baze i ratne brodove u navedenoj regiji te munjevitim zračnim i amfibijskim napadom na Tajavan.

Riječ je o strogo tajnoj simulaciji koja dosad nije otkrivena široj javnosti.

Definitivan odgovor, ako američka vojska ne promijeni svoj smjer, jest da ćemo izgubiti, i to brzo, ističe S. Clinton Hinote, general poručnik američkog ratnog zrakoplovstva.

U rujnu 2020. godine i u sklopu vojne vježbe, pravi kineski ratni zrakoplovi namjerno su preletjeli inače rijetko kršenu liniju razgraničenja u tajvanskom tjesnacu, u smjeru Taipeija. Učinili su to čak 40 puta te proveli simulirane napade na otok, a tajvanski premijer događaj je nazvao uznemirujućim.

Usred tih provokacija kinesko ratno zrakoplovstvo objavilo je video koji pokazuje bombardera sposobnog nositi i nuklearno naoružanje kako provodi simulirani napad na američku vojnu zračnu bazu Andersen, na otoku Guam u Tihom Oceanu.

Samo četiri dana nakon što je američki predsjednik Joe Biden prisegnuo na dužnost američkog predsjednika, mnogobrojni kineski bombarderi i lovci preletjeli su Tajvan te simulirali raketne napade na američki nosač zrakoplova USS Roosevelt i njegovu pratnju u međunarodnim vodama Južnog kineskog mora.

Mnogi u SAD-u ne shvaćaju da godine tajno održanih vojnih igara Pentagona snažno sugeriraju da bi američka vojska izgubila taj rat.

Clinton Hinote kaže da je američka vojska još prije više od deset godina u vojnim simulacijama otkrila da Kinezi rade dobar posao investicijama u vojne sposobnosti koje uvelike otežavaju preferirani američki model brzog ratovanja, u kojem stalno guraju prema naprijed, dok istovremeno operiraju iz relativno sigurnih baza i utočišta.

Do 2018. godine Kinezi su napravili ogromne arsenale preciznih raketnih sustava zemlja-zrak i zemlja-zemlja, navigaciju baziranu u orbiti, satelite za traženje ciljeva, kao i najveću ratnu mornaricu na svijetu.

U tom trenutku trend u našim ratnim simulacijama nije bio da samo gubimo, nego da gubimo sve brže. Nakon vojne simulacije u 2018. jasno se sjećam jednog od naših ratnih gurua kako stoji pred tajnikom ratnog zrakoplovstva i načelnikom stožera te da im govori da ne bismo više nikad trebali igrati taj scenarij (kineski napad na Tajvan) jer svi znamo što će se dogoditi. Definitivan odgovor, ako američka vojska ne promijeni svoj smjer, jest da ćemo izgubiti, i to brzo, ističe Clinton Hinote.

Upozorava da Kinezi zapravo čitavo vrijeme razmišljaju o Tajvanu i da je Tajvan njihov najveći fokus.

Usput rečeno, tri stojeća kineska ratna plana izrađena su oko tajvanskog scenarija. Oni planiraju s tim. Tajvan je nešto o čemu razmišljaju čitavo vrijeme, poručuje američki visoki časnik.

Kinezi su dugo proučavali način na koji operira američka vojska, posebice u dva rata s Irakom, te su primijetili da su se obje te operacije uvelike oslanjale na metodološko, višemjesečno gomilanje sila u vojnim bazama u regiji koje nitko nije mogao osporiti te zračnom dominacijom američkih zrakoplova nakon toga. Razorni napadi na neprijateljske zapovjedne i kontrolne sustave dolaze u konačnoj fazi, otkrili su Kinezi.

Njihov odgovor na takvu taktiku bio je razvoj taktike protupristupa i ometanja prostora (anti-access, area denial ili A2/AD), čime zapravo sijeku noge Amerikancima već u startu, ne dopuštajući im gomilanje snaga na području i uspostavu sigurnih baza i utočišta. Ranije navedeni raketni sustavi, ogromna ratna mornarica, militarizirani umjetni otoci u Južnom kineskom moru te konvencionalne zračne snage u tom smislu svaki igraju svoju ulogu.

Kad god smo izvodili ratne igre s tajvanskim scenarijem tijekom godina, našem Plavom timu rutinski je isprašeno dupe jer u tom scenariju vrijeme je dragocjeno i ono ide na ruku kineskoj snazi u smislu blizine i sposobnosti, ističe David Ochamek, vojni analitičar korporacije RAND i bivši pomoćnik tajnika američkog ministra obrane.

Dio problema leži i u tome što je Kina napredovala s A2/AD taktikom, dok je Pentagon uvelike preokupiran protuterorističkim i protupobunjeničkim ratovima u Iraku i Afganistanu već dva desetljeća. Ochmanek isto tako potrebu Pentagona za globalnom projekcijom moći i spremnost na potencijalne scenarije sukoba naziva "poremećajem manjkavosti pažnje". U konačnici tu je i samodopadno razmišljanje u obliku vječnog pobjednika koje otežava ozbiljno shvaćanje kod viših američkih vojnih časnika činjenica da bi se neka druga nacija usudila izazvati američku vojsku.

Izvor: Yahoo News

Još brže do najnovijih tech inovacija. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju