Svijetom je zavladao trend masovnog davanja otkaza, poznat kao "Great Resignation". Radnici u većem broju nego što je to uobičajeno daju otkaze i mijenjaju poslove. A to se ne odnosi samo na mlade radnike, već i na one koji iza sebe imaju desetljeća radnog iskustva.
Istraživanje "Global Workforce Hopes and Fears", koje je proveo PwC i koje je obuhvatilo više od 52 tisuće radnika u 44 zemlje diljem svijeta, pokazalo je kako će se takav trend nastaviti i u sljedećoj godini. Točnije, svaki peti radnik kaže da će u sljedećih 12 mjeseci vjerojatno promijeniti poslodavca o to zato što nije zadovoljan trenutnim poslodavcem. Istraživanje je također pokazalo da 35 posto ispitanika u sljedećih 12 mjeseci planira od svog poslodavca tražiti povišicu. Pritisak na plaću najveći je u tehnološkom sektoru gdje 44 posto ispitanih radnika planira tražiti povišicu, a najniži je u javnom sektoru (25 posto).
Dok je povećanje plaće glavni motiv za promjenu posla (71 posto), želja za poslom koji ispunjava (69 posto) i želja da na poslu budu uistinu onakvi kakvi jesu (66 posto) čine 3 glavne stvari koje radnici traže. Gotovo polovici ispitanika (47 posto) prioritet je bio mogućnost izbora gdje će raditi.
Zanimljivo, 45 posto ispitanika reklo je da svoj posao ne može raditi na daljinu. Od onih koji mogu raditi na daljinu, 63 posto kaže da preferira neku kombinaciju rada uživo i na daljinu - isti udio koji je rekao da očekuje da će njihov poslodavac ponuditi tu kombinaciju barem u sljedećih 12 mjeseci. Četvrtina bi stalno radila na daljinu, ali tek 18 posto smatra da će poslodavci odbriti takav način rada. Dodatnih 18 posto kaže da će njihovi poslodavci vjerojatno zahtijevati stalni rad u uredu, a to je prihvatljivo za samo 11 posto zaposlenika.
Od poduzeća se očekuje da ulože izniman napor kako bi poboljšali vještine radnika. Pritom moraju biti svjesni rizika polarizacije ako prilike za razvoj nisu jednake za cijelo društvo. Istovremeno, radnici ne traže samo pristojnu plaću, oni žele veću kontrolu nad načinom rada i žele u onome što rade pronaći veći smisao. To dvoje je povezano: stjecanjem vještina radnici zapravo mogu steći kontrolu nad poslom koji traže. Lideri se moraju prilagoditi kako bi izgradili timove potrebne za uspješno suočavanje s izazovima i prilikama današnjice, ali i onima koji tek dolaze, istaknuo je Bob Moritz, globalni predsjednik PwC-a.
Istraživanje je pokazalo i da su žene u usporedbi s muškarcima za 7 posto manje sklone izjaviti da imaju primjerenu plaću, ali i za 7 posto manje sklone zatražiti povišicu. Žene su također za 8 postomanje sklone zatražiti promaknuće te je veća vjerojatnost da će se mjerodavni oglušiti na taj zahtjev. Naime, 8 postomanje žena od muškaraca osjećaju da njihovi nadređeni uvažavaju njihovo mišljenje.
Loše je za društvo i za poslovanje kada ženama nisu osigurane iste mogućnosti kao i muškarcima u pogledu razvoja njihovih vještina i karijera. Jedan od najbržih načina za jačanje radne snage je osigurati da žene ne budu izostavljene, što znači prilagodbu kulture, sustava i struktura koji mogu dovesti do toga da su žene na gubitku, ističe Pete Brown, suvoditelj PwC-ovih globalnih usluga za ljude i organizacije.
Postojale su i značajne razlike među generacijama, pri čemu su radnici generacije Z manje zadovoljni svojim poslom te je kod njih zabrinutost da će tehnologija zamijeniti njihovu ulogu u sljedeće tri godine dvostruko veća nego kod baby boomera.
Jedan od najvažnijih utjecaja na polarizaciju su vještine – postoje velike razlike između radnika s vještinama velike vrijednosti u odnosu na one koji to nemaju. Podaci pokazuju da je za osobe s vještinama koje su tražene (29 posto uzorka smatra da imaju vještine koje u njihovoj zemlji nedostaju) veća vjerojatnost da će osjećati zadovoljstvo svojim poslom (70 posto prema 52 posto), veća je vjerojatnost da će osjećati da menadžeri uvažavaju njihovo mišljenje (63 posto prema 38 posto) te imaju novca i nakon što plate svoje račune (56 posto prema 44 posto).
Kako bi se smanjile razlike u vještinama, radnici kažu da tvrtke ulažu u postojeću radnu snagu usavršavanjem i povećanjem plaća. U usporedbi s tim, manji broj ispitanih radnika je bio usredotočen na automatizaciju, eksternalizaciju i zapošljavanje.
Na tržištu rada na kojem je ponuda radnika ograničena, još je važnije da organizacije zauzmu pristup koji prednost daje ljudima uz podršku tehnologije. To znači ulaganje i u digitalnu transformaciju i u vještine. Ulaganje bi trebalo biti vođeno načelom pravičnosti, s naglaskom na jačanje sposobnosti kvalificiranih zaposlenika, osiguravajući načine pristupanja onim osobama kojima nedostaju vještine i automatizaciju kojom će se osloboditi ljudi za poslove koji samo ljudi mogu raditi. Ovdje je jednako riječ o stjecanju vještina koliko i o zapošljavanju diplomanata te zahtijeva predanost stalnom usavršavanju. Ciljano ulaganje u ljude s različitim vještinama dobro je za tvrtke, za pojedince i za društvo, jer se na taj način onemogućuje ukorjenjivanje neravnopravnosti, dodala je Carol Stubbings, globalna voditeljica poreznih i pravnih usluga PwC-a.
