Ranije ove godine astronaut na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS) razvio je potencijalno po život opasan ugrušak u vratu. Problem je s vremenom riješen lijekovima koje su liječnici dali astronautu na Zemlji, tako da je izbjegnuta operacija. S obzirom na to da svemirske agencije i privatne kompanije koje se bave svemirskim letovima, imaju veliku želju spustiti čovjeka na Mars u nadolazećim desetljećima, idući put sreća možda neće biti dovoljna da riješi ozbiljan zdravstveni problem astronauta u svemiru.

Potencijalne zdravstvene tegobe koje zahtijevaju operacijske zahvate zapravo su jedan od glavnih izazova kad je u pitanju ljudski let svemirom. No, tijekom posljednjih nekoliko godina svemirska medicina došla je do nekoliko ideja koje bi mogle pomoći u tim situacijama, a one uključuju kirurške robote te 3D printanje.

Kad je najbliži Zemlji, Mars se zapravo nalazi na ogromnoj udaljenosti od 54,6 milijuna kilometara. Za usporedbu, ISS se nalazi na svega 400 kilometara iznad površine Zemlje.

Ono što vrijedi za ISS, ne vrijedi na Marsu

Kirurške hitne situacija na ISS-u rješavaju se tako da se pacijenta stabilizira te pošalje nazad na Zemlju, u čemu pomaže i telekomunikacija u realnom vremenu.

U misijama na Mars ništa od toga neće funkcionirati, jer bi eventualna evakuacija trajala mjesecima ili godinama zbog udaljenosti Crvenog planeta, a kašnjenje komunikacijskih signala ide i preko dvadeset minuta.

Povrh toga, gravitacija na Marsu znatno je slabija od Zemljine, tamo su visoke razine zračenja, a svi koji se nalaze na površini morali bi biti ili u hermetički zatvorenoj nastambi ili u svemirskom odijelu.

Astronauti startaju već u krajnje nepovoljnoj situaciji

Ekstremni uvjeti na Marsu bili bi teški za tjelesnu prilagodbu astronauta, a za tu prilagodbu je potrebno i puno vremena.

Već je poznato kako boravak u svemiru utječe na promjene u stanicama, promjene tlaka u krvi i rad srca astronauta. Isto tako, raspored tekućine u tijelu astronauta je drugačiji, a boravak u mikrogravitaciji slabi mišiće i kosti astronauta.

Svemirski putnici isto tako su skloniji razvoju infekcija pa kad to sve stavimo u kontekst potrebe za kirurškim zahvatom u svemiru, astronaut koji je ozlijeđen ili mu je zdravlje na drugi način ugroženo, već se nalazi u fizički nepovoljnoj situaciji.

Znanstvenici procjenjuju da je na posadu od sedam ljudi potrebna jedna hitna operacija svake 2,4 godine tijekom misije na Mars. Kao glavni uzroci navode se upala slijepog crijeva, ozljeda, upala žuči ili rak.

Moguće je ali...

Kirurški zahvati mogući su u uvjetima mikrogravitacije i već su i provedeni, no ne na ljudima. Primjerice, astronauti su uspjeli popraviti oštećenje na repovima štakora koristeći laroskopski zahvat. Riječ je o minimalno invazivnom kirurškom zahvatu koji se koristi za promatranje i popravak organa trbušne šupljine.

Ti zahvati doveli su do novih inovacija i poboljšanja same procedure, poput magnetiziranja kirurških instrumenata, tako da oni ne lebde po sali, već ih magnetizam drži zalijepljene za stol.

Posve drugi problem bio je taj što su tijekom zahvata unutarnji organi imali tendenciju izlaziti izvan tijela zbog mikrogravitacije, što je povrh očitog problema, zapravo i samim "kirurgonautima" zaklanjalo vidno polje i smetalo.

Rješenje tog problema su minimalno invazivni kirurški zahvati, poput kirurgije kroz rupicu te korištenje kamere i instrumenata koji se mogu provući kroz minimalne rezove na tijelu.

Krv i organi posvuda nisu prizor koji svatko može podnijeti

Nedavno je u svemiru provedena laroskopija na lažnim abdomenima tijekom paraboličkog leta u mikrogravitaciji, a u njoj su kirurzi uspješno riješili problem jakog krvarenja. Istovremeno su upozorili da bi psihološki bilo izrazito teško takav postupak provesti svemirskoj posadi nad jednim od njihovih članova.

I tjelesne tekućine se isto tako ponašaju drugačije u uvjetima mikrogravitacije te na Marsu. Krv u našim žilama bi se lijepila za kirurške instrumente zbog napetosti površine, a lebdeće kapljice mogle bi se nakupiti i ometati vidno polje kirurga, što je sve samo ne idealno.

Ako bi se pak operacija provodila u nastambi na Marsu s cirkulirajućim zrakom, postojao bi i rizik od infekcije za pacijenta.

Moguća rješenja

Rješenje bi mogli biti kirurški mjehuri i instrumenti koji odbijaju lijepljenje krvi na njihovu površinu.

NASA je već isprobala zatvoreni sustav koji čini mjehur od potpuno transparentne kirurške plastike i koji izolira pacijenta od ostatka prostorije te tako sprječava i moguće onečišćenje rane. Kirurzi u tom sustavu djeluju putem utora za ruke.

U idealnom scenariju, na Maru bi bilo potrebno izgraditi prostoriju za traumu, koja ima zaštitu od zračenja, kirurške robote, napredni sustav za održavanje života te sredstva za pričvršćivanje pacijenta za operacijski stol. Isto tako taj bi modul trebao imati i filtrirani zračni sustav te računalo koje bi pomagalo u dijagnozi i terapiji.

Kako je za sve to potrebno i puno opreme, rješenje je u 3D printerima, koji bi instrumente i drugu opremu mogli printati iz materijala dostupnih na površini Marsa.

Jedno od mogućih rješenja je i u potpunosti automatiziran i neovisan robotski operacijski sustav.

Jako je puno istraživanja potrebno da bi se sve to ostvarilo, a povrh svega pobrojanog postoje i nepoznanice, pogotovo kad je u pitanju dijagnostika i anestezija.

Možda je prevencija u konačnici isto tako jedna od najboljih opcija, jer alternativa tome onda zasad ostaje kirurgija. Kad je riječ o prevenciji, izbor zdrave posade i razvoj zaštitne opreme za njih bit će ključno želimo li hodati površinom Crvenog planeta i živjeti dovoljno dugo da možemo pričati o tome.

Izvor: The Conversation

Još brže do najnovijih tech inovacija. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju