Ako se naša dugoročna sjećanja nalaze u sinapsama (mjesto komunikacije između dva neurona), prilikom njihovog oštećenja sjećanja bi trebala zauvijek nestati. Ipak, novo istraživanje nad morskom životinjom aplisijom (vrsta puža) pokazalo je kako to najvjerojatnije nije slučaj.

"Dugoročna sjećanja se ne nalaze u sinapsama. Ovo je jedna radikalna ideja, ali tako nam pokazuju dokazi. Živčan sustav očito može regenerirati izgubljene sinoptičke veze, a to omogućuje restauraciju sjećanja. Zadatak neće biti nimalo lak, ali vjerujem da je takvo što ipak moguće", rekao je autor istraživanja, David Glanzman, sa sveučilišta u Californiji.

Kako bi testirali memoriju aplisije, morali su izazvati njen obrambeni sustav. Aplisija ima vrlo delikatne škrge koje vrlo brzo reagiraju kako bi se zaštitile od oštećenja. Ovaj refleks oponaša se propuštanjem električnog signala kroz puževo tijelo.

Zahvaljujući tome, puž stvara kratkotrajna sjećanja koja povezuje s elektrošokom, poglavito zbog serotonina. Tijekom vremena serotonin i proteini stvaraju sinoptičke veze koje se dovode u vezu sa kreiranjem dugoročnih sjećanja.

Ozljede poput potresa mozga mogu prekinuti ovaj proces. Znanstvenici su stoga u kontroliranim uvjetima prekidali tijek vezanja neurona kako bi pratili stanje memorije.

"Ako životinju naučite izvesti neki zadatak i pritom zadržite produkciju proteina odmah nakon treninga i nakon 24 sata testirate životinju, ona se neće sjećati da je nešto naučila. No, ako životinju naučite neki trik, pričekate 24 sata, a zatim u njen mozak ubrizgate inhibitore, ona će se savršeno sjećati treninga i naučenog trika, prenosi klixba. Drugim riječima, jednom kada se sjećanje formira i ako privremeno onesposobite sintezu proteina, to neće utjecati na njeno sjećanje. Ako to vrijedi za mozak puža, onda vrijedi i za ljudski mozak", objasnio je znanstvenik Glanzman.

Ukoliko dodatna istraživanja potvrde prvobitne nalaze, to bi značilo da je sjećanja moguće vratiti osobama koje pate od Alzheimerove bolesti.

Foto: Flickr