Ruski razvoj interkontinentalnih balističkih projektila (ICBM) je u problemima, posebice s novom interkontinentalnom balističkom raketom RS-28 Sarmat. Rat u Ukrajini odsjekao je vitalnu stručnost iz Ukrajine, na koju se Rusija prije oslanjala.

tri vijesti o kojima se priča Cheyava Falls u dolini Neretva Vallis u krateru Jezero na Marsu Na Marsu NASA zagolicala maštu javnosti: U dolini Neretve pronađeni tragovi izvanzemaljskog života? Droga, ilustracija Roditelji, oprez! "Najopasnija mreža za mlade": Omiljena platforma prepuna je seksualnih predatora i dilera droge BYD-jevi automobili, ilustracija Jednostavno je Nema tu nikakve magije: Šef Riviana objasnio zašto su kineski automobili jeftiniji od konkurencije

Povijesno gledano, puno proizvodnih pogona i osoblja za ICBM bilo je smješteno u Ukrajini, rekao je za Business Insider Timothy Wright, stručnjak za rakete na Međunarodnom institutu za strateške studije. Ukrajina, neovisna od 1991. godine, zadržala je duboko znanje o nuklearnoj i raketnoj tehnologiji. Iako je Rusija smanjila ovisnost o Ukrajini, još uvijek se oslanjala na stručnjake iz Ukrajine, kada je izvršila invaziju na Krim 2014. godine.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza, Rusija je unaprijedila svoje ICBM sustave na kruto gorivo, ali je odabrala tehnologiju tekućeg goriva za Sarmat, sustav koji nije razvila više od tri desetljeća.

Nemaju nedavnog iskustva u ovakvim stvarima s kopnenim ICBM-ovima, rekao je Wright.

Projektili, ilustracija Oružje koje znači nuklearni armagedon: Rusi pripremaju "Sotonu 2" za masovnu proizvodnju

Fabian Hoffmann, stručnjak za projektile u Nuklearnom projektu Oslo (Oslo Nuclear Project), nije siguran je li Rusija zadržala potrebne stručnjake za razvoj ICBM sustava.

Neki od njih su u Ukrajini, koja je imala veliku ulogu u ruskom ICBM programu. Dakle, to je veliki problem, smatra on.

Utjecaj prekinutih veza

Wright je nazvao ruski izbor tekućeg goriva doista čudnim izborom, jer su im Ukrajinci to prethodno radili. Sarmat bi trebao zamijeniti R-36 iz sovjetske ere (NATO oznaka SS-18 Satan), prvi put predstavljen 1970-ih. Njegov konstruktor, Pivdenmaš (Južmaš u Rusiji), sada je u Ukrajini, koju je Rusija čak gađala svojom novom raketom Orešnik u studenom 2024. godine.

Rusija je nastojala razviti samodostatnost u razvoju ICBM sustava, ali se suočavala s poteškoćama. Nakon raspada Sovjetskog Saveza, Rusija se našla u poziciji u kojoj se u biti morala oslanjati na vanjske zemlje, rekao je Wright. Suradnja s Ukrajinom završila je 2014. godine, kada je Ukrajina raskinula vojne ugovore nakon aneksije Krima.

Svaka suradnja s ukrajinskim izvođačima je prestala, napisao je u svojoj analizi još iz 2023. godine Maxim Starchak, stručnjak za rusku nuklearnu politiku, strateško oružje, kontrolu naoružanja te obrambenu i nuklearnu industriju, kao i suradnik u Centru za međunarodnu i obrambenu politiku kanadskog Sveučilišta Queen, ostavljajući održavanje R-36 ruskom Makejevskom raketnom dizajnerskom birou, koji nije imao relevantno iskustvo.

Projektili, ilustracija Rusija je u završnoj fazi uvođenja nove interkontinentalne nuklearne rakete vrlo zloglasnog naziva - Sotona 2

Stalni problemi

Razvoj Sarmata bio je prožet neuspjesima, uključujući katastrofalni test u rujnu 2024. godine, koji je naizgled uništio njegovu lansirnu platformu. Drugi testovi leta također su odgođeni ili nisu uspjeli.

Unatoč velikim ulaganjima, Sarmat je i dalje nepouzdan.

Očito je to dokaz činjenice da kakvo god stručno znanje trenutno bilo u Rusiji, nije dovoljno da se ovaj program dovrši na zadovoljavajući način, rekao je Hoffmann. Bez radne zamjene, Rusija nastavlja produžavati životni vijek R-36, iako je Wright upozorio da je taj ICMBM sustav već stvarno, stvarno prošao svoj radni vijek.