Nova nuklearno naoružana raketa zrak-zrak ulazi u službu ruskog ratnog zrakoplovstva, prema izvješću o globalnim prijetnjama američke Obrambene obavještajne agencije (DIA) za 2025. godinu, predstavljenom u američkom Kongresu.
Prema procjeni DIA-e, na koju se poziva analitičar Federacije američkih znanstvenika Hans Kristensen, Rusija širi svoje nuklearne snage dodavanjem novih sposobnosti, uključujući nuklearne rakete zrak-zrak i nova nuklearna oružja, prenosi portal The War Zone. U izvješću se procjenjuje da Rusija raspolaže s oko 1550 strateških bojnih glava i do 2000 nestrateških. Također se navodi i raspoređivanje nuklearno sposobnih sustava u Bjelorusiji.
Izvješće povezuje rusko nuklearno pozicioniranje s ratom u Ukrajini, napominjući kako je vrlo malo vjerojatno da bi Rusija upotrijebila nuklearno oružje u sukobu osim ako rusko vodstvo ne zaključi da se suočava s egzistencijalnom prijetnjom režimu.
Raketa R-37M: Glavni kandidat za nuklearni dodatak
Iako konkretna raketa nije imenovana, vjeruje se da je riječ o varijanti rakete R-37M, poznatoj u NATO klasifikaciji kao AA-13 Axehead. Izvorno razvijena u dizajnerskom birou Vijmpel za MiG-31 Foxhound, R-37M također koriste moderni ruski lovci Su-30SM, Su-35S i Su-57.
Njezin prethodnik, R-33S, navodno je bio opremljen nuklearnom bojnom glavom i prikazan je u snimkama ruskih vježbi nestrateških nuklearnih snaga 2024. godine. Te dvije rakete trenutno su jedino poznato nuklearno oružje zrak-zrak koje je aktivno u globalnim vojnim inventarima.
Operativna upotreba i tehničke mogućnosti
Ukrajinski pilot MiG-a 29 Andrij „Juice” Pilščijkov opisao je R-37M kao veliku prijetnju na bojištu u razgovoru za The War Zone prije svoje pogibije 2023. godine u zrakoplovnoj nesreći. Ako ne znaš da je ta raketa ispaljena, mrtav si, rekao je tad. Naglasio je kako to ograničava sposobnost Ukrajine za izvođenje zračnih operacija, jer se lansiranja dalekometnih raketa zrak-zrak obično događaju unutar ruskog zračnog prostora.
R-37M je raketa duga 4 metra i teška 510 kilograma, s dvostupanjskim krutim raketnim motorom i aktivnim radarskim navođenjem. Može pogoditi ciljeve na udaljenosti do 200 kilometara. Vjerojatne mete uključuju avione visoke vrijednosti poput sustava za rano upozoravanje i nisko leteće krstareće rakete.
Primjeri iz Hladnog rata i povratak stare doktrine?
Tijekom Hladnog rata, i SAD i SSSR koristili su nuklearne rakete zrak-zrak. SAD je rasporedio GAR-11/AIM-26A ‘Nuclear Falcon’ s bojevom glavom W54, te nevođenu AIR-2 Genie. Oružja su bila namijenjena uništavanju formacija bombardera, u skladu s doktrinama tog doba.
Moderne prijetnje poput stealth aviona i rojeva dronova možda su obnovile interes za široko djelovanje nuklearno naoružanih projektila za zračnu borbu. Kao odgovor, SAD razvija vlastito dugodometno oružje zrak-zrak, uključujući AIM-260 i AIM-174B (varijanta SM-6).
Ipak, točni motivi zašto Rusija oživljava taj koncept iz Hladnog rata zasad ostaju nejasni.
