Saturn je ponovno na tronu planeta u Sunčevu sustavu s najviše prirodnih satelita. Jupiterova vladavina trajala je svega nekoliko mjeseci.
Astronomi su otkrili 62 prethodno nepoznata prirodna satelita oko Saturna, što je taj planet vratilo u vodstvo, s ukupno 145 službeno priznatih mjeseca. I dok je Saturn sad i više nego službeno u klubu planeta s troznamenkastim brojem prirodnih satelita, najveći planet Sunčeva sustava, Jupiter, ostao je na tek "mizerna" 92 prirodna satelita.
Pronađeni sićušni mjeseci
Pomicanjem i slaganjem slika mjeseca snimljenih tijekom nekoliko godina tim predvođen astronomom Edwardom Ashtonom s Instituta za astronomiju i astrofiziku Academia Sinica u Tajvanu uspio je pronaći Saturnove mjesece do promjera od svega 2,5 kilometara. Novootkriveni sićušni Saturnovi prirodni sateliti omogućuju astronomima i da sastave Saturnovu prošlost.
Locirati male mjesece koji kruže oko Jupitera i Saturna zapravo je vrlo zahtjevan proces. Ta dva plinovita diva najveći su planeti u Sunčevu sustavu i vrlo su svijetli na nebu, što znači da uvelike zasjenjuju sve oko sebe, čineći otkrivanje malih objekata posebno teškim.
Kriteriji za proglašenje mjeseca? Samo je jedan...
Zanimljivo je isto to da su kriteriji za definiranje mjeseca ili prirodnog satelita prilično široki. Ne postoje uvjeti za njihov oblik, masu, promjer ili sastav. Jedini kriterij je da ti objekti imaju stabilnu orbitu oko drugog, većeg objekta, a da nije riječ o zvijezdi. Stoga, planeti, patuljasti planeti, pa čak i asteroidi, svi mogu imati svoje mjesece.
Ipak, samo uočavanje objekta u blizini planeta ne znači i da je pronađen novi mjesec. Treba ga pratiti kroz nekoliko orbita, analizirati ih i tek onda odrediti je li njegova orbita stabilna. Naravno, za otkrivanje i praćenje takvih objekata potrebno je iznimno puno promatranja.
Tehnika promatranja
Znanstvenici to rade tako da skup uzastopnih slika "pomiču" istom brzinom kojom se potencijalni mjesec kreće nebom. Zatim se te slike preklapaju, što je tehnika koja pojačava signale preslabe da bi se vidjeli na pojedinačnoj slici i čini ih svjetlijima kako bi ih znanstvenici zapravo mogli vidjeti. Ova tehnika pomicanja i slaganja korištena je za traženje mjeseca koji kruži oko Urana i Neptuna.
Ashton i njegovi kolege 2019. godine upotrijebili su istu tehniku za skeniranje neba oko Saturna pomoću kanadsko-francusko-havajskog teleskopa (CFHT), locirajući ono što se činilo da su prethodno nepoznati objekti u prostoru oko Saturna. Od tada do 2021. godine povremeno su provodili promatranja u razmacima od tri sata, pomičući i slažući dobivene slike kako bi vidjeli mogu li objekti koje su identificirali biti mjeseci. Otaad su potvrdili 63 nova prirodna satelita oko Saturna.
Novi trag u Saturnovoj povijesti
Svi novootkriveni mjeseci pripadaju trima skupinama Saturnovih mjeseca koje su klasificirane kao "nepravilne". Grupirani u skupine poznate kao inuitska, galska i nordijska, ti mjeseci kruže oko planeta na velikim, eliptičnim orbitama pod nagnutim kutom u odnosu na "obične" Saturnove mjesece. Većina novootkrivenih Saturnovih mjeseca spada u nordijsku skupinu, koja je najbrojnija i ima najveću orbitalnu udaljenost od navedene tri nepravilne skupine. Isto tako, kruže u smjeru suprotnom od Saturnove rotacije.
Astronomi su nordijsku skupinu protumačili kao dokaz sudara između mjeseca umjerene veličine, koji su se dogodili u nekom trenutku Saturnove nedavne prošlosti, ostavljajući iza sebe rojeve manjih mjeseca.
Nordijska skupina, prema analizi, mogla bi biti ono što je ostalo nakon poremećaja nepravilnog mjeseca umjerene veličine. Novootkriveni mjeseci dodatni su dokaz za to, kažu istraživači.
Dok se dolazi do krajnjih granica modernih teleskopa, pronalazimo sve više dokaza da se mjesec srednje veličine, koji je kružio unatrag oko Saturna, raznio prije otprilike sto milijuna godina, kaže astronom Brett Gladman sa Sveučilišta British Columbia u Kanadi.
Izvor: Science Alert
