Astronomi su procijenili dubinu izvanzemaljskog jezera čija je veličina gotovo jednaka onoj skupine pet Velikih jezera na granici između SAD-a i Kanade. Njegova dubina prema procjenama znanstvenika iznosi oko 330 metara, što ga potencijalno čini idealnim i za podvodna istraživanja nekom budućom robotskom podmornicom.
Riječ je o jezeru na najvećem Saturnovom mjesecu Titanu. Saturn ima 82 prirodna satelita, no Titan je kudikamo najveći. Zapravo toliko je velik da je veći i od planeta Merkura, a isto tako je i jedini poznati mjesec u Sunčevom sustavu koji ima atmosferu. Da, Titan ima kišu, oluje, jezera, oceane, doline, planinske lance i dine.
Njegovom najvećem moru, Kraken Mareu, sad je poznata i dubina.
Dubina i kompozicija svakog titanovog mora već je izmjerena, osim za Titanovo najveće more Kraken Mare, koje osim velikog imena zapravo sadrži i 80 posto svih površinskih tekućina na tom mjesecu, kaže Valerio Poggiali iz Centra za astrofiziku i planetarnu znanost sveučilišta Cornell.
Podatke pomoću kojih su astronomi zapravo došli do procjene dubine najvećeg Titanovog mora prikupila je NASA-ina sonda Cassini još 21. kolovoza 2014. godine, no tek su sad obrađeni i objavljeni u sklopu studije u znanstvenom časopisu Journal of Geophysical Research.
Titan ima i čudne minerale koji jednostavno ne postoje na Zemlji i za koje se pretpostavlja da formiraju prestenove oko Tinanovih mora, uključujući i Kraken Mare.
No, to nisu obična mora, onakva kakva poznajemo na Zemlji, jer i sam Titan nema baš puno sličnosti sa Zemljom. Njegovu atmosferu čini 98 posto dušika i dva posto metana, a njegova jezera i mora ne čini voda, već tekući etan i metan.
Spomenuta sonda Cassini Kraken Mare otkrila je još 2008. godine, a kako je bila riječ o najvećem moru na Titanu, onda je dobilo naziv i po mitskom morskom čudovištu. Kraken Mare ima i arhipelag otoka.
Podatke je Cassini prikupljao s 1000 kilkometara visine iznad površine Titana, a astronomi su upsjeli iz podataka izvući točnu dubinu u Moray Sinusu, ušću koje se nalazi na sjevenom kraju najvećeg Titanovog mora.
Iz tih podataka ekstrapolirali su i dubinu samog mora, jer je njegova dubina ipak bila prevelika za Cassinijev radar.
Poggiali ističe i da zahvaljujući svim tim mjerenjima i podacima, znanstvenici sad mogu dokučiti i gustoću tekućine s većom preciznošću te posljedično i bolje kalibrirati sonar na plovilu te bolje razumjeti i morske struje.
Drugim riječima, nekad u budućnosti podmorje Titana mogla bi istraživati i podmornica "naoružana" znanstvenom opremom.
Izvor: Forbes
