Ako pitate Marka Zuckerberga, budućnost tehnologije u koju njegova kompanija ulaže milijarde dolara uključuje, među inim, proširenu i virtualnu stvarnost te tzv. metaverse. Slično razmišljaju i u drugim velikim tehnološkim kompanijama smatrajući metavers nekim oblikom pozitivne evolucije interneta. Iako konkretna definicija i ne postoji, metaverse se odnosi na povezane virtualne svjetove koji donose neki osjećaj prisutnosti ljudi u njima. Riječ je o vrsti realne virtualne simulacije u kojoj ljude predstavljaju njihovi digitalni avatari i unutar koje bi, uz dakle osjećaj nekakve realne prisutnosti u njima, mogli živjeti i družiti se kao i u stvarnom svijetu. Ljudi iz cijelog svijeta mogli bi se družiti u takvim virtualnim prostorima (korištenjem posebnih naočala za VR), komunicirati, studirati, održavati sastanke i slično.
S jedne strane tako nešto zvuči zanimljivo, no s druge strane metaverse mogli bi ljude prikovati za njihove stolice i kauče te bi, s naočalama na glavama možda više vremena provodili u virtualnim svjetovima, nego u stvarnom životu.
Takvu vrstu metaversea ovaj tjedan kritizirao je John Hanke, izvršni direktor kompanije Niantic, najpoznatije po igri Pokemon Go. On smatra kako bi takva vrsta sljedeće generacije interneta kakvu je zamislio Zuckerberg mogla postati “distopijska noćna mora” iz znanstvene-fantastike. Naglasio je kako je njegova kompanija posvećena tome da tehnologija ne odvede čovječanstvo u takvom smjeru metaversa.
Jasno mu je kako je s tehnološkog smisla metaverse cool koncept o kojem su pisali neki od omiljenih pisaca znanstvene fantastike, no naglašava kako su njihove priče upozorenja na distopijsku budućnost koja nam prijeti ako razvoj tehnologije krene u krivom smjeru. Zato su se, kaže, u njegovoj kompaniji odlučili korisnicima pružiti iskustvo koje će im omogućiti ne da budu zatvoreni u nekom virtualnom svijetu, već da uživaju u svim blagodatima proširene stvarnosti i ljude potaknuti da ustanu, kreću se i povezuju s ljudima i svijetom oko njih. Za to smo mi ljudi rođeni, to je rezultat dva milijuna godina ljudske evolucije i te nas stvari čine najsretnijima. Tehnologija bi ta osnovna ljudska iskustva trebala napraviti boljima, ne ih zamijeniti.
Dakle, on ne odbacuje samu tehnologiju, već razmišlja o načinima na koji bi mogla pomoći ljudima. Npr. s igrama poput Pokemona GO njihove igre mogu ljude pokrenuti s kauča i motivirati da izađu vani, u parkove i druže se s ljudima, umjesto da dane provode u virtualnim svjetovima.
Izvor: Protocol
