Kako je psihijatrija, koja koristi medicinske i biološke metode za liječenje mentalnih poremećaja, uvelike pretekla psihoterapiju, koja se oslanja na nebiološke pristupe poput razgovora i savjetovanja, psihoterapeuti su tražili alternativne izazove.
Jedan uobičajeni pristup jest usredotočiti se na povećanje sreće mentalno zdravih ljudi, umjesto na ublažavanje duševne boli i traume onih koji pate. Taj pristup je poznat kao "pozitivna psihologija" i nedavno se proširilo kako bi ugostilo ne samo psihologe, već i socijalne radnike, life coacheve i new age terapeute. Ali postoje dokazi koji upućuju na to da taj pristup ima i negativnu stranu, piše u članku za The Conversation Eyal Winter, profesor bihevioralne ekonomije sa sveučilišta Lancaster.
Izbjegavanje tri najzloglasnija emocionalna stanja
Možda je najčešći savjet pozitivnih psihologa da trebamo iskoristiti dan i živjeti u trenutku. To nam pomaže da budemo pozitivniji i izbjegnemo tri najzloglasnija emocionalna stanja, koja ja nazivam sirovim emocijama: žaljenje, ljutnju i brigu, ističe Winter.
Dodaje da to u konačnici sugerira da se izbjegavamo previše usredotočiti na žaljenje i ljutnju zbog prošlosti ili brige o budućnosti.
Zvuči kao lak zadatak. Ali ljudska psihologija je evolucijski osposobljena da živi u prošlosti i budućnosti. Druge vrste imaju instinkte i reflekse kako bi im pomogli u preživljavanju, ali ljudski opstanak uvelike se oslanja na učenje i planiranje. Ne možete učiti bez življenja u prošlosti, a ne možete planirati bez života u budućnosti, pojašnjava Winter.
Žaljenje, primjerice, čovjeka može natjerati da pati razmišljajući o prošlosti, ali predstavlja neophodan mentalni mehanizam za učenje iz vlastitih pogrešaka kako bi se izbjeglo njihovo ponavljanje.
Winter kaže da su brige oko budućnosti isto tako bitne kao motivacija da učinimo nešto što je danas pomalo neugodno, ali može stvoriti dobit ili nas poštedjeti većeg gubitka u budućnosti. Da se uopće ne brinemo za budućnost, možda se ne bismo ni trudili stjecati obrazovanje, preuzimati odgovornost za svoje zdravlje ili spremati hranu, kaže Winter.
Doza ljutnje kao pozitivna stvar
Poput žaljenja i brige, ljutnja je instrumentalna emocija, što su Winter i njegovi kolege pokazali u nekoliko znanstvenih radova. Ljutnja čovjeka štiti od zlostavljanja od strane drugih i motivira druge ljude da poštuju interese pojedinca.
Znanstvena istraživanja su čak pokazala da određeni stupanj ljutnje u pregovorima može biti od pomoći i dovesti do boljih ishoda, napominje Winter.
Štoviše, istraživanja su pokazala da negativna raspoloženja općenito mogu biti vrlo korisna, čineći nas manje lakovjernim i skeptičnijim. Studije su procijenile da nevjerojatnih 80 posto ljudi na zapadu zapravo ima optimizam, što znači da više učimo iz pozitivnih iskustava nego iz negativnih, piše Winter.
To može, dodaje britanski stručnjak, dovesti do nekih loše promišljenih odluka, poput ulaganja svih naših sredstava u projekt s malim izgledima za uspjeh. Stoga se nameće pitanje trebamo li doista biti još optimističniji?
Primjerice, pristranost optimizma povezana je s pretjeranim samopouzdanjem, vjerovanjem da smo općenito bolji od drugih u većini stvari, od vožnje do gramatike. Pretjerano samopouzdanje može postati problem u odnosima (gdje malo poniznosti može spasiti dan). Također nas može učiniti da se ne pripremimo na pravi način za težak zadatak i okriviti druge kada na kraju ne uspijemo, pojašnjava Winter.
Winter piše kako defenzivni pesimizam, s druge strane, može pomoći anksioznim pojedincima da se pripreme postavljanjem razumno niske letvice očekivanja, umjesto panike, što olakšava mirno prevladavanje prepreka.
Kapitalistički interesi, UN-ov indeks sreće i naivna uvjerenja
Unatoč tome, pozitivna psihologija ostavila je tragove na kreiranju politika na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Jedan od tih doprinosa bio je pokretanje rasprave među ekonomistima o tome treba li se prosperitet zemlje mjeriti samo rastom i BDP-om ili treba usvojiti općenitiji pristup blagostanju.
To je dovelo do pogrešne pretpostavke da se sreću može mjeriti jednostavnim pitanjem ljudi jesu li sretni ili ne. Tako je konstruiran UN-ov indeks sreće, koji daje smiješno rangiranje zemalja prema njihovoj razini sreće. Dok upitnici o sreći nešto mjere, to nije sreća sama po sebi, već spremnost ljudi da priznaju da je život često težak, ili pak, njihova sklonost arogantnom hvalisanju da im uvijek ide bolje od drugih, piše Winter.
Pretjerana usredotočenost pozitivne psihologije na sreću i njezina tvrdnja da imamo potpunu kontrolu nad njom štetna je i u drugim aspektima, dodaje britanski stručnjak.
U nedavnoj knjizi pod nazivom Happycracy, autor, Edgar Cabanas, piše da ovu tvrdnju cinično koriste korporacije i političari kako bi prebacili odgovornost za bilo što u rasponu od blagog nezadovoljstva životom do kliničke depresije s ekonomskih i društvenih agencija na pojedince koji pate. Uostalom, ako imamo potpunu kontrolu nad svojom srećom, kako možemo kriviti nezaposlenost, nejednakost ili siromaštvo za svoju bijedu? Ali istina je da nemamo potpunu kontrolu nad svojom srećom, a društvene strukture često mogu stvoriti nedaće, siromaštvo, stres i nepravednost, stvari koje oblikuju naše osjećaje, ističe Winter.
Vjerovati da možete samo bolje razmišljati o sebi tako što ćete se usredotočiti na pozitivne emocije kada ste u financijskoj opasnosti ili ste prošli kroz veliku traumu je u najmanju ruku naivno, smatra Winter.
Svrha života nije - sreća?
Iako ne vjerujem da je pozitivna psihologija zavjera koju promiču kapitalističke tvrtke, vjerujem da mi nemamo potpunu kontrolu nad svojom srećom i da težnja za njom može učiniti ljude prilično jadnima nego sretnima. Uputiti osobu da bude sretna ne razlikuje se puno od toga da je zamolite da ne misli na ružičastog slona , jer u oba slučaja njihov um lako može krenuti u suprotnom smjeru. U prvom slučaju, nemogućnost ispunjenja cilja da budete sretni dodaje znatnu frustraciju i samookrivljavanje, pojašnjava britanski stručnjak.
U konačnici ostaje pitanje je li sreća doista najvažnija vrijednost u životu i je li to uopće nešto stabilno što može trajati s vremenom? Kao odgovor, Winter nudi izjavu američkog filozofa Ralpha Walda Emersona izrečenu prije više od stotinu godina.
Svrha života nije biti sretan, već biti koristan, biti častan, biti suosjećajan te ostaviti neki bitan trag tako što ste dobro živjeli.
Izvor: The Conversation
