Zahvaljujući internetu i društvenim mrežama milijuni ljudi diljem svijeta otvorili su svoje živote javnosti i putem Facebooka, Twittera i Snapchata dijele sve važne, nevažne, a često i intimne stvari iz svog života. No dok neki u tome uživaju, velik broj ljudi i dalje pokušava zaštititi svoju privatnost te pokušavaju izbjeći brojne zamke koje nosi moderan, digitalni i online život.

Jedna od tih zamki i velikih opasnosti jesu internetski predatori i hakeri koji provaljuju u mailove i profile na društvenim mrežama te se pokušavaju domoći privatnih/intimnih fotografija i poruka. Velika su opasnost, a za mnoge i najveća noćna mora, hakeri koji preuzimaju kontrolu nad kamerama prijenosnih računala i špijuniraju ljude, odnosno cijelo vrijeme prate i špijuniraju što drugi ljudi rade u svoja četiri zida.

Još jedan opasan trend kojim se radikalno krši privatnost ljudi – a najčešće su u opasnosti žene, jest špijuniranje i snimanje u javnim WC-ima, svlačionicama bazena i teretana te u garderobama. Taj je trend najveći zamah uzeo u Južnoj Koreji, u kojoj prije ulaska u WC žene često prvo provjeravaju postoji li negdje instalirana skrivena kamera ili rupa kroz koju perverznjaci gledaju i snimaju obavljanje nužde ili, ako je u pitanju garderoba, presvlačenje.

Snimljene slike i videozapisi, zajedno s tzv. osvetničkom pornografijom onda se objavljuju na posebnim stranicama koje posjećuju voajeri – na jednoj od najzloglasnijih takvih stranica Soranet uploadane su tisuće videozapisa snimljenih bez znanja žena, a koliko je ta stranica bila popularna prije nego što je ugašena, najbolje govori podatak o više od milijun registriranih korisnika.

"Moj život nije vaša pornografija"

Nažalost, objave takva sadržaja uništile su živote nekih žena čije su privatne i intimne fotografije i videozapise vidjeli brojni neznanci, zbog čega su neke čak počinile samoubojstvo.

Policija pokušava stati na kraj tom perverznom trendu te često provjerava javne WC-e, no takve je perverznjake teško uhvatiti – često postave kameru na 10-15 minuta i onda pobjegnu. Godišnje se u Južnoj Koreji policiji prijavi više od 6 tisuća takvih slučajeva, no prava je brojka mnogo veća jer velik broj žrtava ne prijavi kamere koje su pronašli.

Također, problem je i što jako mali broj uhićenih na kraju bude osuđen te prema podacima iz prošle godine samo dva posto uhićenih na kraju završi u zatvoru – predviđena kazna za distribuciju takva sadržaja u Koreji je do godinu dana zatvora te novčana kazna od oko 8 tisuća dolara.

Kako bi se podigla svjesnost o ovom problemu, već su organizirani marševi žena te će uskoro tisuće žena ponovno protestirati protiv perverznjaka koji uništavaju njihove živote pod parolom "moj život nije vaša pornografija".

Izvor: BBC