Svemirski teleskop James Web otkrio nešto u praskozorju svemira za što znanstvenici dosad nisu vjerovali da je moguće

Novo istraživanje astronoma baca svjetlo na kemijsku aktivnost u ranom Svemiru i značajnu ulogu koju su masivne zvijezde igrale u njegovoj evoluciji.

Branimir Vorša | 20.07.2023. / 12:04

Prestenovi prašine oko Wolf-Rayetove zvijezde
Prestenovi prašine oko Wolf-Rayetove zvijezde (Foto: NASA/ESA/CSA/STScl/JPL-Caltech)

Znanstvenici u promatranjima pomoću svemirskog teleskopa James Webb ostali su iznenađeni pronalaskom značajnih količina ugljične prašine u ranom svemiru, što je u suprotnosti s prethodnim uvjerenjima o ograničenoj kemijskoj aktivnosti u to vrijeme.

Njihovo otkriće sugerira da se povećana proizvodnja ugljika dogodila puno ranije nego što se očekivalo, vjerojatno zbog smrti masivnih zvijezda, koje su izbacivale ugljik u svemir nakon svoje smrti. Studija o otkriću objavljena je u časopisu Nature.

Naša detekcija ugljične prašine na crvenom pomaku 4-7 daje ključna ograničenja za modele i scenarije proizvodnje prašine u ranom svemiru, rekao je Joris Witstok sa Sveučilišta u Cambridgeu. U fizici je crveni pomak (redshift) povećanje valne duljine i odgovarajuće smanjenje frekvencije i energije fotona elektromagnetskog zračenja (kao što je, primjerice, svjetlost).

Rho Ophiuchi Svemirski teleskop James Webb prvi rođendan proslavio u stilu, spektakularnom fotografijom "zvjezdanog rodilišta"

Kozmička zora, odnosno prva milijarda godina nakon Velikog praska, bilo je kritično razdoblje tijekom kojeg su se pojavili prvi atomi, zvijezde i svjetlost. Smatralo se da će teži elementi osim vodika i helija nastati kasnije kroz zvjezdanu nukleosintezu u jezgrama zvijezda. Ti su se elementi nakupljali unutar zvijezda sve dok one nisu nestale u supernovama, oslobađajući svoj sadržaj dalje u svemir.

Koristeći JWST, Witstokov tim promatrao je prašinu bogatu ugljikom u galaksijama starim tek 800 milijuna godina nakon Velikog praska. Međutim, zrncima prašine obično treba puno više vremena da se formiraju, što predstavlja zagonetku za znanstvenike.

Moguća objašnjenja uključuju vjerojatnost da su prve zvijezde ranog svemira bile masivnije i imale kraći životni vijek, što je dovelo do ranijih eksplozija supernova i bržeg raspršivanja težih materijala. Osim toga, Wolf-Rayetove zvijezde, prisutne i danas, djeluju kao plodne tvornice prašine, brzo otpuštajući masu bogatu ugljikom prije svoje eventualne supernove.

Obilje ugljika u više galaksija tijekom Kozmičke zore sugerira da su ti procesi bili češći tijekom ranog svemira, što potencijalno objašnjava nedostatak ogromnih zvijezda u današnjem svemiru.

Izvor: Science Alert

Još brže do najnovijih tech inovacija. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju

Vezane vijesti

Još vijesti