Nekoliko australskih skupina za zaštitu životinja, među kojima je najveća Aussie Ark, vratila je 26 predatora u 400 hektara prostrano ograđeno područje u Barrington Topsu, otprilike 3 i pol sata vožnje sjeverno od Sydneyja.

Tim Faulkner, predsjednik Aussie Arka, kaže da je time ispisana povijest i da se radi o prvom koraku u projektu koji podsjeća na povratak vukova u američki nacionalni park Yellowstone krajem prošlog stoljeća.

Nakon 16 godina rada i mukotrpnog programa razmnožavanja i uzgoja, Faulkner kaže da je nevjerojatno i nadrealno da su uspjeli.

Tasmanski vragovi, teški do maksimalno osam kilograma, u divljini su preostali jedino na otoku Tasmaniji, gdje ih još ima samo oko 25 tisuća. Po tom otoku i po iznimno glasnom režanju, snažnoj čeljusti i žestini kojom ulaze u borbu, dobili su ime.

Vlasti ističu da nisu opasni za ljude i stoku, ali će se žestoko braniti ako ih se napadne te pritom mogu nanijeti teže ozljede.

I na Tasmaniji su ugrožena vrsta jer im je populaciju posljednjih desetljeća desetkovala teška zarazna bolest, a na kontinentu su ih, pretpostavlja se, istrijebili čopori dinga, australskih divljih pasa, prije otprilike 3000 godina.

Važni za ekosustav

Faulkner se nada da će dugoročno moći obnoviti dovoljno veliku populaciju tasmanskih vragova da im opstanak ne bude ugrožen.

Oni su jedino prirodno rješenje za kontroliranje populacije lisica i mačaka, dviju životinja koje su odgovorne za istrebljenje gotovo 40 vrsta sisavaca u Australiji, dodao je. Ovdje je u pitanju mnogo više od sudbine vragova.

Za početak, ograđeni i kontrolirani prostor u divljini trebao bi ih čuvati od automobila, požara i, koliko je to moguće, od otrovnih korova i drugoga što bi im moglo naštetiti.

Pustili smo mlade, zdrave vragove, pustili smo ih u najbolje okruženje i nadamo se da će se smjestiti, pronaći svoj teritorij i početi se razmnožavati, kazao je.

Plan ih je u isto područje pustiti još četrdesetak u iduće dvije godine, a konzervatori se nadaju da će jednoga dana moći to učiniti i u neograđenim zonama.