Pripreme za ovogodišnje polaganje mature već ulaze u završnu fazu. Maturanti broje posljednje dane nastave, razmišljaju o ispitima i upisima na fakultete.
Neki su se za maturu pripremali cijelu godinu, drugi pokušavaju što je moguće više naučiti u sljedećim tjednima. I dok se neki bolje osjećaju pripremajući se sami, drugima je za pripreme potrebna dodatna pomoć.
Na tržištu postoji cijeli niz različitih tečajeva i priprema za maturu, no rijetki mogu simulirati stvarne uvjete polaganja mature. Upravo se na taj dio fokusirao Marko Vučuć i pokrenuo Teorem. Radi se o servisu koji učenicima omogućava pristup kvalitetnoj pripremi za maturu, ali i nudi više od 250 ispita za svaki predmet koji simuliraju stvarne uvjete državne mature, od vremenskog okvira u kojem je potrebno riješiti ispit do izračuna rezultata i krajnje ocjene.
Njegovo osobno iskustvo u obrazovnom sustavu – od izazova u srednjoj školi do uspjeha u višim razinama školovanja – potaknulo ga je da stvori platformu koja bi pomogla budućim generacijama da izbjegnu iste prepreke.
Porazgovarali smo s njim o obrazovanju, ali i novim tehnologijama koje se u obrazovanje uvode.
Posljednjih godina intenzivno se uvodi tehnologija u obrazovanje. Od digitalizacije samih podataka (e-dnevnik) do uvođenja različitih tehnologija u sam proces nastave. Kako smatrate da tehnologija može poboljšati učenje u školama?
Od svega što nam je tehnologija donijela, mislim da je najbolje od svega brz i jednostavan pristup gotovo svim informacijama o bilo kojoj temi. I sami smo sigurno nekad imali neki papirić na poslu da nas podsjeća na neku formulu ili informaciju, a sada sve to možemo imati u jednom telefonu. Ovo nam zapravo daje priliku da se školski kurikulum postepeno odvede od ''bubetanja'' gradiva na pamet do gotovo isključivog fokusa na razumijevanje – zašto se nešto dogodilo, zašto će se dogoditi, kako mi na to možemo utjecati… S fokusom na razumijevanje, umjesto na slijepo učenje na pamet, vjerujem da buduće generacije imaju još veći potencijal za daljnjim tehnološkim napretkom, u odnosu na onaj kakav smo mi imali.
Koje alate ili aplikacije smatrate najkorisnijim za obrazovne svrhe i zašto?
Najkorisniji alati u obrazovne svrhe su definitivno YouTube i umjetna inteligencija. Količina informacija koja je dostupna na YouTubeu, uključujući detaljno objašnjene vodiče za naučiti ili napraviti gotovo bilo što, u kombinaciji s umjetnom inteligencijom, kada učenik zapne je nešto o čemu sam mogao samo sanjati kad sam bio klinac. Sada, zapravo bilo tko može naučiti bilo što, iz udobnosti vlastitog doma, i to tempom koji njima odgovara. To je ideja koju smo pretočili i u Teorem – ali za sada samo u sferi priprema za maturu.
Mogu li profesori i nastavnici držati korak s učenicima i njihovim korištenjem tehnologije ne za učenje, nego za "zaobilaženje" pravila?
Mogu, ali isključivo na način da se kurikulum i cilj škole kao obrazovne institucije prebaci s učenja gradiva na pamet na zaista duboko razumijevanje i promišljanje.
Kako možemo koristiti tehnologiju za personalizaciju učenja?
Već sada vidimo da se s umjetnom inteligencijom može napraviti stvarno štogod si zamislimo. Jedna primjena s kojom se u Teoremu bavimo je prolazak kroz inicijalni „dijagnostički“ ispit pri kretanju s pripremama za maturu, gdje se onda kasniji tečaj prilagođava područjima u kojima je učeniku najviše potrebna pomoć.
Druga zanimljiva primjena s kojom se igramo u Teoremu je davanje učeniku mogućnosti odabira nekoliko tema koje su mu zanimljive (na primjer dečkima nogomet i auti), gdje se zatim sva pitanja vezana uz određeno gradivo postavljaju na temelju tih ranije odabranih tema. Vjerujemo da ovakav pristup približava gradivo učenicima i razvija im želju za učenjem.
Kako vidite budućnost obrazovanja? Hoćemo li i dalje imati učitelje i profesore ili će ih zamijeniti tehnologija? I zašto bi to bilo dobro odnosno loše?
Vjerujem da ćemo i dalje imati učitelje i profesore, ali da će se način učenja i kurikulum prilagoditi činjenici da nam je more informacija sada dostupno kroz Internet i umjetnu inteligenciju. Realnost je da učenici (i roditelji) zapravo žele nekoga uz njih, tko će ih držati za ruku i pomoći kada god zapnu. Nije dovoljno da je to neki robot, već je taj ljudski element zapravo ključan.