Neka cjepiva spriječit će da razvijete simptomatski oblik bolesti, a druga će spriječiti da se uopće i zarazite. Upravo ta potonja poznata su kao cjepiva koja pružaju sterilizirajući imunitet.
Jednom kad osoba stekne sterilizirajući imunitet, virus se ne može niti uhvatiti u tijelu jer imunitet sprječava njegov ulazak u stanice i njegovo razmnožavanje u zdravim stanicama.
Postoji suptilna, ali vrlo važna razlika između sprječavanja bolesti i sprječavanja infekcije. Cjepivo koje "samo" sprječava bolest ne mora nužno spriječiti i širenje zaraze s cijepljene osobe na druge, čak i ako se osoba koja je cijepljena osjeća dobro, odnosno ako nema simptome bolesti. S druge strane, cjepivo koje pruža sterilizirajući imunitet zaustavlja virus u mjestu.
U stvarnosti je ipak vrlo teško proizvesti cjepiva koja sprječavaju ne samo bolest već i širenje infekcije u potpunosti. Većina cjepiva koja su danas u optjecaju ne pruža sterilizirajući imunitet, objašnjava Sarah L. Caddy, stručnjakinja za virusnu imunologiju sa Sveučilišta Cambridge.
Primjerice, cjepiva koja ciljaju rotavirus, koji je čest uzrok proljeva kod dojenčadi, samo sprječavaju težak oblik bolesti, no već se i to pokazalo neprocjenjivim u kontroliranju tog virusa. Samo u SAD-u je od uvođenja tog cjepiva 2006. godine zabilježen pad rotavirus slučajeva od 90 posto. Slično je i s cjepivima protiv poliovirusa.
Prva cjepiva protiv SARS-CoV-2 koja su odobrena pokazala su se vrlo učinkovitima u smanjenju slučajeva oboljelih od COVID-19. No unatoč tome, još uvijek se ne zna pružaju li ta cjepiva i sterilizirajući imunitet ili ne. Podaci o tome očekuju se po dovršetku kliničkih testiranja, no čak i ako se njima inicijalno i postiže sterilizirajući imunitet, to se s vremenom može promijeniti kako reakcija imuniteta slabi i kako virus evoluira.
Što bi onda manjak efekta sterilizirajućeg imuniteta kod cjepiva protiv COVID-19 značio za sve koji se cijepe? Jednostavno rečeno, cijepljene osobe koje dođu u kontakt s virusom mogle bi biti asimptomatski zaražene jer njihov imunitet ipak ne uspijeva zaustaviti sve čestice virusa od razmnožavanja.
Ako su asimptomatske infekcije moguće nakon cijepljenja, postoji zabrinutost da bi se novi koronavirus samo nastavio i dalje širiti na što je više ljudi moguće.
Asimptomatski zaražene osobe proizvode novi koronavirus u znatno manjim količinama. Iako ne postoji savršena veza između toga, u pravilu manje virusno opterećenje znači i manje bolesti, odnosno blaži oblik bolesti. Drugim riječima, to znači da bi osobe koje dođu u kontakt s cijepljenim asimptomatskim osobama imale mnogo manje šanse zaraziti se i razviti teži oblik bolesti COVID-19.
Stručnjaci se nadaju da je to dovoljno da se pandemija COVID-19 napokon stavi pod kontrolu te da se virus suzbije, a naši životi vrate u normalu.
Izvor: The Conversation
