Znanstvenici s King’s Collegea u Londonu otkrili su da segmenti DNK-a, nekada odbačeni kao biološki otpad, mogu biti ključ za liječenje određenih vrsta raka krvi otpornog na lijekove. Ti dijelovi DNK-a, poznati kao "DNK otpad", ne kodiraju proteine, no pokazalo se da imaju važnu ulogu u regulaciji gena i staničnih procesa.
Neočekivani saveznik
U središtu novog istraživanja, koje je objavljeno u časopisu "Blood", nalaze se transpozabilni elementi (TE), odnosno sekvence koje se mogu premještati unutar genoma. Britanski znanstvenici otkrili su da stanice raka, posebice kod mijelodisplastičnog sindroma i kronične limfocitne leukemije, mogu "probuditi" TE, čime započinje niz genetskih poremećaja. Utvrđeno je da mutacije u genima ASXL1 i EXH2 mijenjaju proizvodnju proteina, pokreću nestabilnost i ubrzavaju rast stanica raka.
Pokusi na miševima i ljudskim stanicama pokazali su da reaktivirani TE unose dodatni stres u stanice raka, prisiljavajući ih da ovise o proteinima za popravak DNK PARP (poli ADP-riboza polimeraza). Autori studije otkrili su da lijekovi koji blokiraju PARP učinkovito uništavaju stanice raka, dok zdrave ostaju gotovo netaknute.
Ovo otkriće nudi novu nadu pacijentima s teško izlječivim vrstama raka, koristeći postojeće lijekove na potpuno novi način, pretvarajući ono što se prije smatralo beskorisnim DNK-om u moćan lijek, izjavio je biolog Chi Wai Eric So s King’s Collegea u Londonu u objavi na stranicama tog Sveučilišta.
Od otpada do obrane
Ova studija postavlja temelje za novi i širi pristup stvaranja sintetske letalitete kod ljudskih karcinoma, ističu autori u navedenom istraživanju. Budući da se PARP inhibitori već koriste protiv drugih vrsta raka, autori novog istraživanja da isti princip može vrijediti i za mnoge druge stanične mutacije.
Istraživanje potvrđuje da gotovo polovica ljudskog genoma, dugo smatrana beskorisnom, može imati presudnu ulogu u obrani organizma i liječenju bolesti koje su do sada odolijevale terapijama.