Koliko nam je poznato, nije moguće da se osoba kreće dvostruko većom brzinom od brzine svjetlosti. Zapravo, nije moguće da se bilo koji objekt s vrstom mase poput naše može kretati brže od brzine svjetlosti. Međutim, za određene čudne čestice, putovanje dvostruko većom brzinom svjetlosti moglo bi biti moguće i moglo bi te čestice poslati natrag u vrijeme.
Univerzalno ograničenje brzine
Jedna od naših najboljih teorija fizike u ovom trenutku je teorija relativnosti koju je razvio Albert Einstein. Prema njegovoj teoriji, brzina svjetlosti djeluje kao univerzalno ograničenje brzine za sve što ima masu. Konkretno, relativnost nam govori da ništa s masom ne može ubrzati preko brzine svjetlosti.
Da bismo ubrzali objekt s masom, moramo dodati energiju. Što brže želimo da objekt krene, trebat će nam više energije. Jednadžbe relativnosti nam govore da bi bilo što s masom, bez obzira na to koliku masu ima, zahtijevalo beskonačnu količinu energije da bi se ubrzalo do brzine svjetlosti.
Ali svi izvori energije za koje znamo su konačni i ograničeni su u nekom pogledu. Doista, vjerojatno je da Svemir sadrži samo ograničenu količinu energije. To bi značilo da u Svemiru nema dovoljno energije da se nešto s masom ubrza do brzine svjetlosti.
Tahioni?
Ovo univerzalno ograničenje brzine odnosi se na sve što bismo mogli nazvati "običnom masom".
Međutim, postoje hipotetske čestice zvane tahioni, s posebnom vrstom mase koja se naziva "imaginarna masa". Nema dokaza da tahioni postoje. No, prema relativnosti, njihovo moguće postojanje ne može se isključiti.
Ako postoje, tahioni moraju uvijek putovati brže od brzine svjetlosti. Baš kao što se nešto s običnom masom ne može ubrzati iznad brzine svjetlosti, tako se tahioni ne mogu usporiti ispod brzine svjetlosti.
Neki fizičari vjeruju da ako tahioni postoje, oni bi stalno putovali unatrag u vremenu. Zbog toga su tahioni povezani s putovanjem kroz vrijeme u mnogim znanstvenofantastičnim knjigama i filmovima.
Postoje ideje da bismo jednog dana mogli iskoristiti tahione za izgradnju vremenskog stroja. Ali za sada to ostaje daleki san, jer nemamo sposobnost otkrivanja tih potencijalnih tahiona.
Crvotočine?
Razočaravajuće je što ne možemo putovati brže od brzine svjetlosti. Nama najbliža zvijezda, osim Sunca, udaljena je 4,35 svjetlosnih godina. Dakle, putujući brzinom svjetlosti, trebalo bi više od četiri godine da stignemo do nje. Najdalja zvijezda koju smo ikada otkrili udaljena je 28 milijardi svjetlosnih godina, pa bi isto toliko godina bilo potrebno da brzinom svjetlosti dođemo i do te zvijezde (koja dotad već zasigurno više ne bi niti bila tamo u svojem izvornom obliku).
Međutim, relativnost dopušta postojanje "crvotočina".
Crvotočina je prečac između bilo koje dvije točke u prostoru. Iako bi zvijezda mogla biti udaljena 4,5 svjetlosnih godina u normalnim uvjetima, mogla bi biti udaljena samo nekoliko sati prolazom kroz crvotočinu.
Ako postoje stvarne crvotočine, omogućile bi nam da putujemo na velike udaljenosti u vrlo kratkom vremenskom razdoblju, omogućujući nam da stignemo do najudaljenijih krajeva svemira unutar naših života.
Nažalost, poput tahiona, crvotočine ostaju potpuno hipotetske.
Malo drugačija stvarnost i...
Unatoč činjenici da ne možemo uistinu putovati brže od svjetlosti, još uvijek možemo pokušati zamisliti kako bi to bilo.
No, razmišljajući na ovaj način, upuštamo se u „protučinjenično razmišljanje“. Razmišljamo o tome kakve bi stvari bile ili bi mogle izgledati da je stvarnost na neki način drugačija.
Postoji mnogo različitih mogućnosti koje bismo mogli razmotriti, a svaka ima drugačiji skup fizičkih principa. Stoga ne možemo sa sigurnošću reći što bi se dogodilo da smo u mogućnosti putovati brže od svjetlosti. U najboljem slučaju možemo pretpostaviti što bi se moglo dogoditi.
Izvor: The Conversation
