Istraživači sa Sveučilišta Plymouth u Velikoj Britaniji, poslovne škole Warwick, Sveučilišta Radboud iz Nizozemske te Sveučilišta West England napravili su studiju kojoj je cilj bio doznati mogu li roboti prepoznati ljudske emocije.
Prvo su zauzeli pristup da nitko ne doživljava ljudske emocije na isti način pa su da bi istraživanje proveli kako treba, snimili puno različitih interakcija djece s robotima te računalima putem ekrana osjetljivih na dodir.
Nakon što su snimili te materijale, pokazali su ih sudionicima istraživanja te od njih zatražili da otkriju raspoloženja djece te jesu li tijekom interakcije bila susretljiva. Kako bi dodatno zakomplicirali stvari, dio sudionika istraživanja gledao je iste scene, ali su u njima radnje djece oponašale takozvane "stick figure".
Obje grupe sudionika istraživanja su identično označile emocije djece, što je te tako prikupljene podatke učinilo nepobitnima.
Nakon toga su istu stvar prepustili umjetnoj inteligenciji, koja je ostvarila slične rezultate u oba slučaja, što ide u prilog ideji da već sami pokreti prenose relevantne informacije.
Istraživači su zaključili kako je za očekivati da će, u budućnosti, roboti uspješno dekodirati i klasificirati raspon unutarnjih stanja i socijalnih konstrukata koristeći samo niskodimenzionalne podatke (poput pokreta i poza) pojedinaca.
Drugim riječim, prvi koraci u tome da umjetna inteligencija počne uvažavati i ljudske emocije u donošenju odluka su napravljeni. Hoće li to umjetnu inteligenciju učiniti više humanom, ostaje za vidjeti u budućnosti.
Izvor: Frontiers in Robotics and AI
