Vađenje mandula odnosno krajnika, službeno nazvana tonzilektomija, često je krajnje rješenje za one koji se suočavaju s čestim infekcijama i upalama ili imaju problem s disanjem tijekom spavanja. Tisuće ljudi, najčešće djece, svake godine završi na takvoj operaciji.
I dok se njome rješava jedan problem, nedavno objavljena studija sugerira da bi se mogao stvoriti drugi. Naime, znanstvenici s Medicinskog sveučiliša Guangxi u Kini i Instituta Karolinska u Švedskoj, objavili su studiju koja sugerira da bi ovaj relativno uobičajeni postupak mogao povećati rizik od razvoja poremećaja povezanog s anksioznošću.
Znanstvenici su analizirali podatke o više od milijun ljudi u švedskom zdravstvenom registru te otkrili da je tonzilektomija povezana s čak 43 posto većim rizikom od razvoja stanja kao što je posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), depresija ili anksioznost.
S obzirom na to da su znanstvenici samo analizirali podatke, nisu mogli utvrditi točan razlog za ovakav ishod, no primijetili su da je povećani rizik bio prisutan bez obzira na spol, dob u kojoj su vadili krajnike, obiteljsku povijest te socioekonomski status.
Primijetili su i da je najveće povećanje rizika zabilježeno kod PTSP-a (oko 55 posto). Zanimljivo, kad su analizirali situaciju unutar iste obitelji, članovi obitelji koji su ostali bez krajnika imali su 34 posto veći rizik od anksioznih poremećaja od članova koji su imali krajnike.
Ističu kako je povećanje rizika najveće tijekom prvih godina nakon operacije, no zabilježili su veći rizik i više od 20 godina nakon operacije.
Pravo je pitanje kakve veze imaju krajnici i mentalno zdravlje? Znanstvenici ističu da se bez krajnika može živjeti, ali da ipak imaju svoju važnu ulogu - pomažu nam u borbi protiv infekcija. To znači da, kad ih uklonimo, činimo tijelo ranjivije.
Ranije studije već su utvrdile vezu između uklanjanja krajnika i povećanja rizika od drugih zdravstvenih problema poput autoimunih bolesti i raka.
Stoga znanstvenici ističu kako bi trebalo provesti još studija neovisno o populacijama, kako bi see razdvojila uloga krajnika i drugih bolesti te njihova povezanost sa stresom i razvojem drugih psihijatrijskih poremećaja.
