Zijevanje bi moglo biti više od pukog fizičkog refleksa. Istraživanje temeljeno na snimanju mozga pokazuje da ono zapravo može preusmjeravati tekućinu koja štiti mozak.
Znanstvenici s australskog Sveučilišta Novog Južnog Walesa proučavali su 22 odrasle osobe dok su zijevale, suzbijale zijevanje, duboko disale ili normalno disale korištenjem MR uređaja za snimanje mozga. Budući da zijevanje i duboko disanje dijele slične mehanizme, tim je očekivao slične unutarnje učinke.
Snimke mozga, međutim, pokazale su suprotno. Duboko disanje nije mijenjalo kretanje cerebrospinalne tekućine, dok je zijevanje tu tekućinu potiskivalo od mozga.
Zijevanje je potaknulo kretanje cerebrospinalne tekućine u suprotnom smjeru nego tijekom dubokog udaha. Samo smo sjedili i govorili: 'Vau, ovo uopće nismo očekivali', rekao je neuroznanstvenik Adam Martinac za New Scientist.
Istraživanje vezano za to objavljeno je na preprint-platformi bioRxiv, gdje čeka znanstvene recenzije.
Individualne razlike
Navedeni učinak ipak nije zabilježen kod svih sudionika, a rjeđe se pojavljivao kod muškaraca, za što australski znanstvenici upozoravaju da može biti posljedica smetnji uzrokovanih samim MR uređajem.
I zijevanje i duboko disanje povećavali su količinu krvi koja otječe iz mozga. U početnoj fazi zijevanja dotok krvi u mozak kroz karotidne arterije povećavao se za otprilike jednu trećinu.
Ipak, neovisno o varijacijama u zabilježenim fiziološkim učincima, sudionici su pokazivali dosljedne, individualne obrasce zijevanja.
Drugačije rečeno, svi imaju urođeni centralni obrazac (nešto poput neurološkog "programa") koji određuje kako se zijevanje odvija. Unatoč tome, postoji varijabilnost među pojedincima, gdje se trajanje, intenzitet ili dinamika pokreta mogu razlikovati, ali i dalje ostaje prepoznatljiv individualan način zijevanja.
Ta fleksibilnost (...) upućuje na to da obrasci zijevanja nisu naučeni, nego su urođeni aspekt neurološkog programiranja, ističu australski znanstvenici.
Otvorena pitanja
Razlog zbog kojeg zijevanje drukčije utječe na kretanje cerebrospinalne tekućine još nije razjašnjen. Autori studije razmatraju mogućnost da zijevanje ima ulogu u uklanjanju otpadnih tvari iz mozga ili u regulaciji njegove temperature.
Čini se da je zijevanje izrazito prilagodljivo ponašanje te da bi daljnja istraživanja njegove fiziološke važnosti mogla biti korisna za razumijevanje ravnoteže središnjega živčanog sustava, zaključuju australski znanstvenici. Studija je dostupna na platformi bioRxiv i još nije recenzirana.
