Znanstvenici u Hrvatskoj i svijetu istražuju povezanost nedostatka vitamina D i zaraze koronavirusom, te zaključuju da u slučaju laboratorijski potvrđenog nedostatka vitamina D kod zaraženih promptno treba uvesti nadoknadu tog vitamina.
Priopćio je to u utorak Komunikacijski laboratorij koji okuplja stručnjake na uspostavi komunikacije, a iz kojeg navode da su znanstvene studije ukazale na povezanost niskih koncentracija vitamina D i učestalosti više infektivnih bolesti.
Posebno je riječ o infekcijama gornjeg respiratornog sustava te enterovirozi, ali i pneumoniji, upali uha, hepatitisu B i C te HIV infekciji.
Stoga se i u jeku nove pandemije mnogi stručnjaci bave izučavanjem povezanosti nedostatka vitamina D i infekcije virusom Covid-19.
Vitamin D važan u stvaranju i održavanju snažnog imuniteta
Iz Laboratorija prenose članak kliničke nutricionistice Darije Vranešić Bender, koja ističe kako je uloga vitamina D u stvaranju i održavanju snažnog imuniteta pojavom pandemije prepoznata kao nikada ranije.
Vitamin D, ističe, štiti imunitet na više načina, a kada je riječ o infektivnim bolestima kao što je Covid-19 znanstvenike i laike posebno zanimaju njegova antiinfektivna svojstva.
Znanstvene studije ukazale su na povezanost niskih koncentracija vitamina D i učestalosti više infektivnih bolesti, poglavito infekcija gornjeg respiratornog sustava te enteroviroza, ali i pneumonije, upale uha, hepatitisa B i C te HIV infekcije.
Vranešić Bender navodi kako u pragmatičnim nutritivnim protokolima, u zemljama snažno pogođenim pandemijom poput Italije, preporuke kažu da u slučaju laboratorijski potvrđenog nedostatka vitamina D kod zaraženih promptno treba uvesti nadoknadu tim vitaminom.
Vitamin D najstariji hormon na Zemlji
Napominje da se vitamin D smatra najstarijim hormonom na Zemlji i nesumnjivo je usko vezan uz blagostanje svakog oblika života - od fitoplanktona do ljudske vrste.
Glavnina vitamina D stvara se u koži pod utjecajem sunčevog zračenja, a unos ovoga vitamina putem hrane u prosjeku je vrlo malen u populaciji, iznosi svega 20 posto od ukupnih dnevnih potreba.
Najbogatiji prirodni izvor vitamina D3 u hrani su ulja jetre bakalara i drugih masnih riba. Nadalje, hrana bogata vitaminom D3 obuhvaća ribu (tuna, srdele, skuša, bakalar, haringa, losos), rakove i plodove mora, neke vrste gljiva, kvasac, goveđu jetru i žumanjak jajeta, te namirnice koje su dodatno obogaćene vitaminom D poput nekih margarinskih namaza.
Rizične skupine za pojavu hipovitaminoze D su sve osobe s nedovoljnim izlaganjem suncu (osobito dojenčad) i osobe koje žive na prostorima veće zemljopisne širine (iznad 40 stupnjeva geografske širine) te u gradovima s većom koncentracijom smoga.
Ne prekomjerno izlaganje suncu, nego unos obogaćene hrane
Vranešić Bender ističe kako neodgovorno i prekomjerno izlaganje suncu nije dobar način borbe protiv nedostatka vitamina D.
Naime, upozorava, svaka opeklina od sunca s vremenom predstavlja potencijalni rizik za transformaciju u maligne stanice.
Stoga, naglašava, šansu treba pružiti hrani, obogaćenoj hrani i dodacima prehrani.
(Hina)
