Obavijen slojem loja debljine pola metra i dovoljno snažan da razbije arktički led, grenlandski kit (Balaena mysticetus) na prvi pogled ne izgleda baš kao simbol dugovječnosti. Ipak, taj arktički morski div težak 80 tona može živjeti više od dva stoljeća, a znanstvenici su sada otkrili molekularni trag koji objašnjava njegovu izvanrednu dugovječnost.
Novo istraživanje objavljeno 29. listopada u časopisu Nature pokazalo je da se stanice grenlandskog kita oslanjaju na protein aktiviran hladnoćom i koji popravlja oštećenu DNK. To otkriće pomaže objasniti kako se kit uspijeva oduprijeti raku i bolestima povezanima sa starenjem, unatoč svojoj ogromnoj veličini i dugom životu.
Svi znaju da je grenlandski kit iznimno dugovječan, ali nitko nije znao zašto. To nam govori da je usmjeravanje na popravak DNK radi poboljšanja stabilnosti genoma vrlo učinkovit način za postizanje ekstremne dugovječnosti, kaže za Nature Zhiyong Mao, molekularni biolog s kineskog Sveučilišta Tongji u Šangaju, koji nije sudjelovao u istraživanju.
Korak prema potencijalnom usporavanju starosti
Kada su znanstvenici omogućili stvaranje kitovog proteina u ljudskim stanicama, otkrili su da su mehanizmi popravka DNK u njima postali znatno snažniji. Mao je dodao da bi razumijevanje tog procesa moglo jednoga dana otkriti načine za usporavanje ljudskog starenja.
Budući da je grenlandski kit ugrožena vrsta i jedna od najvećih životinja na Zemlji, nemoguće ga je proučavati u zatočeništvu. Umjesto toga, znanstvenici pod vodstvom biologinje Verе Gorbunove sa Sveučilišta Rochester u New Yorku, koja proučava starenje, oslanjali su se na uzorke tkiva koje dostavljaju lovci Iñupiaq Inuita sa sjevera Aljaske. Kurirske službe tamo ne idu. Tamo nema cesta, rekla je Gorbunova za Nature.
Njezin tim je otkrio da su kitove stanice, iako se brže pretvaraju u zloćudne kada dođe do mutacija, izložene manjem broju mutacija zahvaljujući boljem popravku DNK. Ta sposobnost proizlazi iz proteina CIRPB, koji se aktivira na niskim temperaturama. Kada je CIRPB unesen u ljudske stanice i voćne muhe, poboljšao je popravak DNK, produljio životni vijek i povećao otpornost na zračenje.
Najuzbudljivija poruka koju ovo istraživanje donosi jest da ima prostora za napredak. Možemo učiniti da naš popravak DNK bude bolji, poručila je.
