Znanstvenici su uz pomoć Svemirskog teleskopa James Webb izradili dosad najprecizniju kartu tamne materije, nevidljive komponente koja čini većinu materije u svemiru. Nova karta prvi put s tolikom jasnoćom pokazuje kako je ta skrivena masa raspoređena na velikim kozmičkim razmjerima.
Vidljiva materija gradi zvijezde, planete i sve što možemo izravno opažati, ali čini tek oko 15 posto ukupne materije u svemiru. Ostatak otpada na tamnu materiju, koja ne emitira, niti reflektira svjetlost te se zato ne može izravno opažati teleskopima.
Astronomi postojanje tamne materije zaključuju iz njezinih gravitacijskih učinaka. Njezin utjecaj objašnjava brzine rotacije galaksija, stabilnost skupova galaksija i savijanje svjetlosti koja putuje kroz ogromna kozmička prostranstva.
Nova karta koju su astronomi napravili temelji se na gravitacijskom lećenju, pojavi u kojoj materija lagano iskrivljuje oblike udaljenih galaksija. Uz pomoć teleskopa James Webb znanstvenici su izmjerili izobličenja na približno 250.000 udaljenih galaksija raspoređenih na dijelu neba koji je gotovo tri puta veći od vidljivog promjera punog Mjeseca.
Ranije karte tamne materije izrađene su pomoću Svemirskog teleskopa Hubble. Webbov infracrveni pogled, s oko šest puta većom moći prikupljanja svjetlosti, donosi dvostruko veću razlučivost, širi kozmički poglčed, kao i pogled osam do deset milijardi godina u prošlost, u ključno razdoblje nastanka galaksija.
To nam omogućuje razlučivanje finijih struktura tamne materije, otkrivanje koncentracija mase koje prije nisu bile vidljive te proširenje kartiranja tamne materije na ranije epohe svemira, rekla je za agenciju Reuters Diana Scognamiglio, promatračka kozmologinja u NASA-inu Laboratoriju za mlazni pogon u Kaliforniji i glavna autorica studije objavljene u časopisu Nature Astronomy.
Karta prikazuje kozmičku mrežu s dosad neviđenom jasnoćom u dijelu neba promatranom u okviru projekta COSMOS (istraživačko promatranje dijela neba koje astronomi koriste da bi proučavali galaksije i raspodjelu materije u svemiru), smještenom u smjeru zviježđa Sekstant, i potvrđuje trenutni standardni model svemira (Lambda-CDM), prateći skupove galaksija, filamente tamne materije, plin i područja male gustoće materije.
Svemirski teleskop James Webb ima učinak na promatranje svemira kao da smo stavili nove naočale. On vidi slabije i udaljenije galaksije s mnogo oštrijim detaljima nego ikad prije. To nam praktično daje znatno gušću mrežu pozadinskih galaksija za analizu, što je upravo ono što je potrebno za ovakvu vrstu istraživanja. Više galaksija i oštrije slike izravno se pretvaraju u oštriju kartu tamne materije, ističe na kraju Scognamiglio.
