Ozonski omotač igra ključnu ulogu u Zemljinoj klimi, a bez njega bi naš planet bio 3,5 stupnja Kelvina hladniji. Različite mehanizmi pridonose stabilizaciji i određivanju prosječne temperature Zemlje. U pojednostavljenom scenariju, zračenje sa Sunca dopire do Zemlje, pri čemu se dio reflektira od gornje atmosfere, a ostatak putuje prema tlu. To zračenje djelomično apsorbiraju zrak i tlo. Preostalo zračenje reflektira se od Zemljine površine, a većina bježi natrag u svemir, dok dio ponovno apsorbira atmosfera, stvarajući efekt staklenika koji zagrijava površinu planta.
Značajna uloga ozonskog omotača
No, takvo objašnjenje ipak je previše pojednostavljeno. Stvarna temperatura i klima na Zemlji ovise o više čimbenika, uključujući sastav atmosfere, sustave oceanske i atmosferske cirkulacije i još mnogo toga. Unatoč kritičnoj ulozi ozonskog omotača u blokiranju štetnog ultraljubičastog zračenja Sunca, većina klimatskih modela zanemarila je njegov utjecaj.
Nedavni znanstveni rad, objavljen na repozitoriju za pretisak arXiv, bavi se proučavanjem utjecaja ozonskog omotača na Zemljinu klimu. Ozon nije uvijek bio prisutan u našoj atmosferi i tek se relativno nedavno razvio do značajnih razina. Dok molekularni kisik u atmosferi ima minimalan učinak na klimu, ozonski omotač igra značajnu ulogu.
Znanstvenici su proveli simulacije Zemljine klime, mijenjajući količinu ozona u gornjoj atmosferi i promatrajući temperaturu ravnoteže. Otkrili su da prisutnost ozona ima učinak zagrijavanja na površinske temperature, povećavajući prosječnu površinsku temperaturu za otprilike 3,5 Kelvina. Nestanak ozonskog omotača, bilo zbog ljudskih aktivnosti ili drugih uzroka, imao bi katastrofalne posljedice za našu klimu.
Posljedice nestanka ozonskog omotača
Primarna posljedica nedostatka ozona bila bi hlađenje gornjeg sloja stratosfere. Hladniji zrak ne može zadržati toliko vlage, što onda rezultira i sušom stratosferom. Vodena para je važan staklenički plin, pa bi njezin nedostatak umanjio ukupni učinak staklenika na Zemlji.
Osim temperaturnih promjena, nedostatak ozona značajno bi utjecao na klimu. Nedostatak ozona i naknadno hlađenje stratosfere poremetilo bi stvaranje oblaka u tom sloju. Zbog toga bi se oblaci primarno pojavljivali na nižim i višim nadmorskim visinama.
Nadalje, neke mlazne struje u blizini ekvatora bi ojačale, dok bi druge u blizini polova oslabile. Ove bi promjene imale duboke učinke na sezonske vremenske obrasce na svim geografskim širinama.
Navedeno istraživanje zapravo naglašava da svaka komponenta Zemljine atmosfere igra vitalnu ulogu u složenom sustavu koji upravlja klimom na našem planetu.
Izvor: Universe Today
