Znanstvenici misle da su otkrili način na koji bi mogli smanjiti utjecaj klimatskih promjena na Zemlju, ali i istovremeno preokrenuti negativan trend u pozitivan.

Situacija je takva, gdje gotovo nije važno što ćemo napraviti. Moramo ukloniti ugljikov dioksid iz naše atmosfere, upozorio je profesor Charles DeLisi sa Sveučilišta u Bostonu te dodao kako su dosad biotehnološka rješenja za smanjenje emisije ugljikova dioksida u većini slučajeva bila ignorirana.

Naime, glavni razlog za promjene u Zemljinoj atmosferi velika je količina ugljikova dioksida koja nastaje ljudskom aktivnošću. Ako čovječanstvo uspije smanjiti emisije ugljikova dioksida ili pronađe način za njegovo ponovno korištenje, Zemlja bi mogla biti spašena.

Upravo su se tom idejom vodili znanstvenici koji su proučavali način na koji biljke i drveće apsorbiraju ugljikov dioksid. Kako bi poništili negativne posljedice ljudske aktivnosti, morali bismo zasaditi velike količine biljnog materijala, kojem pak trebaju godine da naraste i proširi se po Zemlji. Stoga je znanstvenik kanadske Šumske službe Armand Seguin predložio "hakiranje" drveća. Točnije, predložio je da se pojedine vrste drveća genetski modificiraju kako bi rasle brže i preživljavale u novim klimatskim uvjetima.

Naime, istraživanja su pokazala da su starija stabla bolja u pohranjivanju ugljikova dioksida. Tako najveća i najstarija stabla, koja čine jedan posto svih stabala na svijetu, u svojoj biomasi pohranjuju čak 50 posto ugljikova dioksida koji je pohranjen u šumi u kojoj se nalaze. Problem je što, da bi došli do te faze, stabla moraju preživjeti stotine, pa čak i tisuće godina.

Postoji mnogo različitih načina na koje bi se moglo šume potaknuti da više koriste ugljikov dioksid. No na samom je vrhu modifikacija gena, smatra genetičar Val Giddings.

I američki stručnjaci smatraju kako bi inovacije u biotehnologiji, poput genetske modifikacije drveća, mogle pomoći u smanjenju emisije ugljikova dioksida u svijetu.

Prije svega misli se na korištenje CRISPR-a, specijalizirane tehnike uređivanja DNK kojom znanstvenici mogu veoma precizno modificirati organizam bez uvođenja stranog genetskog materijala. No, takvo uplitanje u genetski kod nije bez posljedica.

Korištenje drveća kako bi se mijenjala klima, nije nova metoda. Godinama su upravo gradski parkovi, mjesta na kojima su se intenzivno sadila drveća i koja su nazivana "plućima grada". No, u posljednje vrijeme takvih je zelenih oaza sve manje, a betona sve više.

Osim toga, ugljikov dioksid koji drveće apsorbira ne nestaje, već se pohranjuje u njihovoj biljnoj masi. To znači da u slučaju sječe, požara ili drugog uznemiravanja, ti prirodni spremnici ponovno otpuštaju velike količine ugljikova dioksida u atmosferu.

Zato nisu svi znanstvenici uvjereni kako je genetsko modificiranje drveća baš nabolje rješenje. Upozoravaju da bi puštanje genetski modificiranih biljaka u divljinu moglo donijeti više štete nego koristi.

Plantaže na kojima raste drveće s ubrzanim rastom je veliki, opasni eksperiment koji bi mogao ugroziti naš ekosustav, upozorila je Lucy Sharrat iz kanadske Biotehnološke akcijske mreže. Uostalom, ako počnemo genetski modificirati životinje i biljke oko nas, a ne modificiramo ljudsko društvo i ne prestanemo uništavati bioraznolikost - kamo nas to vodi, dodala je Sharrat.

Bilo kakvo uplitanje u genetiku, poput ovog, zahtjeva široku raspravu o potencijalnim posljedicama takvog rješenja i našoj spremnosti da se prilagodimo svijetu koji se mijenja.

Izvor: CBC