Nedostatak međunarodnih pravila i dogovora mogao bi dovesti do napetosti, prenapučenosti i brze ekspanzije rudarskih projekata na Mjesecu, tvrde znanstvenici Centra za Astrofiziku Harvard & Smithsonian.

Voda i željezo posebno su vrijedni resursi koje bi se moglo prikupljati s Mjeseca te bi to moglo pomoći kompanijama u izgradnji infrastrukture i razvoju poljoprivrede, kao što bi to moglo i smanjiti ogromne troškove transporta tih materijala sa Zemlje na Mjesec.

Mnogi ljudi o svemiru razmišljaju kao o mjestu mira i harmonije između nacija. Problem je u tome što ne postoji zakon koji regulira tko ima pravo koristiti te resurse i postoji značajan broj svemirskih agencija i drugih subjekata iz privatnog sektora koji ciljaju na slijetanje na Mjesec u narednih pet godina, kaže astronom Martin Elvis iz Harvard & Smithsoniana.

Studiju koja se bavi tom problematikom objavljena je u znanstvenom časopisu Philosophical Transactions of the Royal Society A.

Pregledali smo sve karte Mjeseca koje smo mogli pronaći i otkrili da nema previše mjesta koja imaju nama potrebne resurse, a ona koja ih imaju vrlo su mala. To otvara prostor za sukob oko određenih resursa, kaže Elvis.

Sporazumi koji postoje, poput Sporazuma o svemiru iz 1967. godine, ne pružaju pravu zaštitu nebeskim tijelima od privatnih kompanija. Ono što u navedenom sporazumu piše, jest da će sve njegove potpisnice Mjesec i ostale objekte u svemiru koristiti isključivo u mirnodobske svrhe.

SAD su inzistirale na klauzuli da dozvoljava komercijalnim kompanijama eksploataciju svemira sve dok dobiju odobrenje za to i dok su pod stalnim nadzorom. Rusija, s druge strane, ima posve oprečan stav da bi eksploatacija trebala biti ograničena isključivo na vlade zemalja članica.

Idući sporazum, nazvan Sporazum o Mjesecu iz 1979. godine, nije ratificirala niti jedna država koja je ostvarila samostalan let u svemir, poput SAD-a, Rusije, Kine, Japana i članica Europske svemirske agencije.

No, 2020. godine najavljeni su i potpisani takozvani Artemis dogovori, koji postavljaju set dogovorenih pravila koja od zemalja koje surađuju s SAD-om na povratku na Mjesec zahtijevaju transparentnost, isključivo korištenje svemira u mirnodobske svrhe te garancije za suradnju oko spašavanju bilo kojihastronauta koji se nađu u opasnosti tijekom misije. No, niti Artemis dogovori ne štite svemirska tijela od eksploatiranja od strane privatnih kompanija.

Najveći problem jest što svi ciljaju na ista područja i iste resurse, od država do privatnih kompanija. No riječ je o ograničenim mjestima i resursima. Nemamo još jedan Mjesec na koji bismo se preselili. To je sve što imamo, kaže Alanna Krolikowski, koautorica studije i asistentica profesora sa sveučilišta znanosti i tehnologije Missouri.

Sveobuhvatan međunarodni pravni režim za upravljanje svemirom još je uvijek daleko na obzoru, no svjetske vlade bi trebale identificirati najcrnije scenarije, poput prenapučenosti i ometanja na svakoj od lokacija, te iskoristiti tako stečene osnove za postavljanje pravne legislative, ističe Krolikowski.

Ruski predsjednik Vladimir Putin upozorio je 2019. godine da je moguća nova utrka za svemir između Rusije i SAD-a, što gura naprijed razvoj antisatelitske tehnologije i oružja baziranih za uporabu iz svemira koja su sposobna ciljati i druge objekte u svemiru.

Izvor: Independent

Još brže do najnovijih tech inovacija. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju