Američki znanstvenici iskoristili su protein iz paklara, koje su prastari rođaci riba bez čeljusti sličnih jeguljama, kako bi isključili moždane krugove povezane s ovisnošću, tjeskobom i depresijom.
Uzeli su gen iz proteina parapinopsina te otkrili da ga mogu kontrolirati na razini na kojoj neuroni međusobno komuniciraju. Parapinopsin također reagira na svjetlost, što je omogućilo znanstvenicima da iskoriste svjetlosne snopove za njegovo aktiviranje i deaktiviranje, a što bi u konačnici moglo dovesti i do razvoja moždanog usatka na toj osnovi.
Rezultate svojeg istraživanja znanstvenici iz Škole za medicinu Sveučilišta Washington te drugih američkih sveučilišta objavili su u znanstvenom časopisu Neuron.
Uzeli smo gen iz proteina i otkrili da možemo kontrolirati način na koji neuroni međusobno komuniciraju, a to je ujedno i način na koji se kemikalije prenose u mozak, rekao je Michael Bruchas, profesor anesteziologije sa spomenutog sveučilišta.
Parapinopsin je tip proteina koji se još zove i "g-protein povezan receptor" (GPCR) i može se pronaći u raznim organizmima, od bakterija do ljudi. Kod sisavaca postoji najmanje 850 vrsta tih proteina, a oni kontroliraju sve u tijelu, od razine otkucaja srca, pohrane masti do reakcija na zadovoljstvo i stres.
Pronalazak načina na koji bi se kontrolirali neuroni predstavlja sveti gral u znanstvenoj zajednici jer to bi otvorilo vrata prema čitavom nizu novih terapija za ljude koji pate od poremećaja raspoloženja, zajedno s komplikacijama poput paralize i sljepoće.
Otkriće da protein iz paklara reagira na svjetlost možda je upravo ono što su znanstvenici i tražili. Naime, ako se osvijetli plavim svjetlom, protein se aktivira, a ako se osvijetli jantarnom bojom, onda se on deaktivira.
To znači da nema potrebe za unosom dodatnih kemikalija za aktiviranje proteina koje bi možda imale štetne nuspojave.
Izvor: Daily Mail
