Radimo li sve naopako? Umjetnoj inteligenciji ne treba kontrola, treba je staviti na ekstremnu dijetu

Potencijalne opasnosti tehnologije koja stoji iza umjetne inteligencije dovoljno su velike da moramo biti vrlo pažljivi u tome koliko ćemo joj moći dopustiti.

Branimir Vorša | 06.05.2020. / 07:17

Slika nije dostupna (Foto: Zimo)

Iako je tehnologija umjetne inteligencije još uvijek u početnoj fazi, moglo bi se s vremenom pokazati da će to postati najmoćnija tehnologija u povijesti. Ta tehnologija ima potencijal poboljšati naše zdravlje, supernabrijati intelekt, multiplicirati produktivnost, spasiti okoliš te unaprijediti slobodu i demokraciju.

No dok umjetna inteligencija nastavlja s usponom, opasnost od njezina korištenja na neodgovoran način sa sobom nosi potencijal da ona postane socijalna i kulturološka hidrogenska bomba. Ta nas tehnologija može i lišiti sloboda, osnažiti autokracije i genocide, programirati naše ponašanje, pretvoriti nas u ljudske strojeve te nas u konačnici pretvoriti i u svoje robove, upozoravaju William Davidow i Michael S. Malone u komentaru objavljenom u uglednom časopisu Scientific American.

Stoga, moramo biti oprezni kad je uspon umjetne inteligencije u pitanju, ne smijemo se usuditi napraviti pogrešku. Najbolja obrana, tvrde navedeni autori, jest staviti umjetnu inteligenciju na ekstremnu dijetu.

Šokantno brz razvoj

Za određene prijeteće atribute umjetne inteligencije već znamo. Dosad je napredak te tehnologije bio šokantno brz, a i ubuduće će biti tako.

Pomalo je šokantna bila i nedavna objava Microsofta da umjetna inteligencija bolje interpretira rendgenske nalaze od radiologa. Isto tako, većina čitatelja novina i ne shvaća koliko sadržaja koji čitaju u novinama piše umjetna inteligencija.

To se nije smjelo dogoditi, roboti su trebali zamijeniti fizičke poslove, a ne profesionalni intelektualni rad. No ipak smo tu, na granici na kojoj umjetna inteligencija guta čitave profesije, a ti se poslovi više ljudima neće vratiti.

Blizu smo i stvaranju strojeva sposobnih za umjetnu generalnu inteligenciju, odnosno strojevima koji su inteligentni kao i ljudi. Možda nećemo dosegnuti razinu pune samosvijesti kod strojeva, ali u razmjerima sposobnosti obrade podataka, zaključivanja, korištenja metafora te stečene mudrosti, nije teško zamisliti strojeve kako nadilaze čovjekove sposobnosti.

Što nas danas brine?

Znamo i da su motivi za profitom te volja za stjecanjem moći i kontrole već bili gurali brz rast nepregledne količine antisocijalnih aplikacija, ističu Davidow i Malone te u tom smislu kao primjer navode tehnologiju prepoznavanja lica i druge AI tehnike poput sustava socijalnog ocjenjivanja (Social Credit System) koje Kina koristi za kontrolu vlastitih građana.

U slobodnom svijetu Zapada najveća je briga to da industrija ne počne koristiti umjetnu inteligenciju za iskorištavanje ljudi te da posebne interesne skupine ne počnu graditi i manipulirati srodnim skupinama kako bi sve više polarizirale društvo, kao primjerice tijekom predizborne kampanje.

Ako to zvuči preekstremno, Davidow i Malone nude pogled u stvarnost u kojoj nekakav AI sustav ograničava naše mogućnosti, bazirajući svoju odluku na našem ponašanju ili statusu (poput niskog kreditnog rejtinga). To se često događa bez našeg znanja i protiv naše volje, a za to postoji i termin - algoritamski zatvori.

Budućnost izgleda obećavajuće za AI, a za čovjeka...

U budućnosti će taj sustav nadzora samo rasti, pa će AI biti korišten za novačenje članova i utjecanje na njihovo mišljenje, dok će strane vlade umjetnu inteligenciju koristiti za utjecaj na izbore u drugim zemljama.

Davidow i Malone smatraju da možemo biti sigurni u to da će umjetna inteligencija postati sve moćnija te će s rastom takozvanog interneta stvari (IoT) i arsenal virtualnih oružja biti sve više komercijalno i socijalno smrtonosan.

Stoga je potrebno preventivno djelovati. Europa sad ima "pravo na objašnjenje" u kojem se uvjetuje ljudski čitko opravdanje za sve odluke koje donose AI sustavi. Transparentnost je poželjna, no AI sustavi u stanju su konstantnog toka, pa bi to bilo kao da pokušavamo oblikovati vodu golim rukama. Drugim riječima, umjetna inteligencija samo će se prilagoditi nekom drugom obliku djelovanja.

Dijeta kao rješenje

Gdje je onda pravo rješenje? Davidow i Malone vjeruju da je odgovor na to pitanje u tome da se umjetna inteligencija učini manje moćnom, ali ne kontrolom, već ranije spomenutom ekstremnom dijetom. Ta dijeta podrazumijeva prekid dotoka onoga što AI najviše konzumira, a to su naši osobni podaci.

Ako AI sustavi koji vode spomenute algoritamske zatvore ne mogu doći do naših osobnih podataka, postat će manje intruzivni te time i manje moćni.

To se može postići tako da se svakoj osobi da vlasništvo nad njezinim privatnim podacima. Danas se svatko od nas nalazi u sjeni podataka koje kontinuirano proizvodimo, a ti su podaci slobodna meta za svakoga tko ih se želi dočepati i unovčiti ih. Umjesto toga, bilo bi bolje da svaka osoba pojedinačno odlučuje kome želi dati pristup svojim osobnim podacima i u kojem obimu.

U konačnici, čovječanstvo je preživjelo milenije bez umjetne inteligencije koja stječe neograničeno znanje o nama, stoga ćemo preživjeti i ako uskratimo te podatke umjetnoj inteligenciji. AI će i u tom slučaju još uvijek biti sposoban poboljšati našu ekonomiju, ostvariti medicinska dostignuća, smanjiti prometne gužve i stvoriti nove regulative koje će osigurati zdravlje za čovječanstvo i za okoliš.

No tada neće moći prijetiti ljudskoj autonomiji, slobodi i potrazi za srećom.

U slučaju umjetne inteligencije, biti u struku uzak znači biti manje drzak, stoga je vrijeme da umjetna inteligencija upozna prednosti kvalitetne dijete.

Izvor: Scientific American

Još brže do najnovijih tech inovacija. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju

Vezane vijesti

Još vijesti