U popularnoj kulturi ne manjka primjera užasnih šefova, no stvari bi se mogle zapravo još i pogoršati. Primjerice, što učiniti kad na radno mjesto šefa smjesti menadžerski algoritam?
Često praćena tema u medijima
Mogućnosti da roboti zamijene radnike često su praćena tema u medijima. No, ne automatizira se samo radna snaga, već se to čini i s menadžmentom, tvrde u članku za The Conversation Robert Donoghue, doktorant sa sveučilišta Bath i Tiago Vieira, doktorant sa Europskog sveučilišnog instituta. Obojica autora stručnjaci su za političke i društvene znanosti.
Sve češće vidimo da softverski algoritmi preuzimaju upravljačke funkcije, kao što su pregled prijava za posao, delegiranje posla, procjena učinka radnika pa čak i odlučivanje kada zaposlenike treba otpustiti. Prebacivanje zadataka s ljudskih upravitelja na strojeve samo će se povećavati, kako uređaji za nadzor postaju sve sofisticiraniji. Konkretno, u boliku nosive tehnologije koja može pratiti kretanje zaposlenika, pišu Donoghue i Vieira.
Perspektiva poslodavca
Iz perspektive poslodavca, prijenosom menadžerskih dužnosti na algoritme puno se može dobiti. Algoritmi smanjuju troškove poslovanja automatiziranjem zadataka za čije izvršavanje ljudima treba više vremena. Kao konkretan primjer, autori članka ističu Uber, koji sa svojih 22.800 zaposlenika, prema zadnjim godišnjim podacima, može nadzirati 3,5 milijuna vozača.
Sustavi umjetne inteligencije također mogu otkriti načine za optimizaciju poslovnih organizacija. Uberov model povećanja cijena (privremeno podizanje cijena kako bi se privukli vozači u vrijeme gužve) moguć je samo zato što algoritam može obraditi promjene potražnje putnika u stvarnom vremenu, pojašnjavaju Donoghue i Vieira.
Rizici i problemi
Neki problemi povezani s menadžerskim algoritmima dobivaju više pozornosti od drugih, tvrde autori članka. Novinari, istraživači i kreatori politika možda najviše raspravljaju o riziku algoritamske pristranosti, dodaju.
Jedan od neslavnih takvih primjera jest i Amazonov nepostojeći sustav rangiranja CV-a.
Ovaj program, koji se koristio za ocjenjivanje životopisa kandidata na ljestvici od jedan do pet, ukinut je jer je dosljedno ocjenjivao životopise s muškim karakteristikama višim od onih usporedivih koji se smatraju ženstvenijima, pišu Donoghue i Vieira.
Pitanje transparentnosti
No postoje i drugi problemi koji okružuju rast menadžerskih algoritmima, ističu autori članka. Jedan je problem transparentnosti. Klasični algoritmi programirani su za donošenje odluka na temelju korak po korak uputa i daju samo programirane rezultate.
Algoritmi strojnog učenja, s druge strane, uče samostalno donositi odluke nakon izlaganja velikom broju podataka za obuku. To znači da postaju sve složeniji kako se razvijaju, čineći njihove operacije nejasnima čak i programerima, napominju dvojica stručnjaka.
Nepostojanje suosjećanja i sažaljenja
Kada obrazloženje koje stoji iza odluke poput toga treba li otpustiti zaposlenika nije transparentno, radi se o moralno dvojbenom dogovoru. Je li odluka algoritma da otpusti zaposlenika bila pristrana, korumpirana ili proizvoljna? Ako je tako, njegov bi se rezultat smatrao moralno nelegitimnim, ako ne i nezakonitim u većini slučajeva. Ali kako bi zaposlenik pokazao da je njegov otkaz rezultat nezakonitih motiva?, pitanja su koja ističu Donoghue i Vieira.
Smatraju da menadžerski algoritmi pogoršavaju neravnotežu moći između poslodavaca i zaposlenika, štiteći zlouporabe ovlasti od pravne zaštite. Isto tako, ti algoritmi iz radnog odnosa izrezuju kritičnu ljudsku funkciju - suosjećajnost i sažaljenje.
Iako nisu svi ljudski upravitelji suosjećajni, ne postoji nikakva šansa da će to biti menadžerski algoritmi, pišu autori članka. Kao primjer, naveli su svoju studiju slučaja Amazon Flex kurira, gdje su radnici te platforme bili ljutiti zbog nesposobnosti algoritma da prihvati ljudske pozive.
Algoritmi dizajnirani za maksimiziranje učinkovitosti ravnodušni su prema hitnim slučajevima skrbi o djeci. Nemaju tolerancije prema radnicima koji se sporo kreću, jer oni još uče posao. Oni ne pregovaraju kako bi pronašli rješenje koje pomaže radniku, koji se bori s bolešću ili invaliditetom, pojašnjavaju primjerima Donoghue i Vieira.
Želja za profitom nije razlog za patnju zaposlenika
Rizici s kojima se suočavaju radnici pod menadžerskim algoritmima već su u središtu pažnje znanstvenika, sindikata i programera, koji pokušavaju promovirati dobre radne uvjete. Američki političari u tom smislu raspravljaju o proširenju digitalnih prava za radnike, dok rješenja uključuju redovite procjene utjecaja algoritama na radnike i davanje zaposlenicima pravo glasa u tome kako se te tehnologije koriste, ističu dvojica stručnjaka.
Iako poduzeća mogu smatrati da su algoritmi upravljanja vrlo unosni, potreba za ostvarivanjem profita nije razlog za toleriranje patnje zaposlenika, poručuju na kraju Donoghue i Vieira.
Izvor: The Conversation
