Rudarenje na velikim dubinama moglo bi utjecati na morski život, od najsitnijih stanovnika dna do vrhunskih predatora poput sabljarki i morskih pasa, pokazali su u četvrtak rezultati istraživanja koje je financirala industrija.
Metals Company, vodeća tvrtka za dubokomorsko rudarenje, platila je australskoj vladinoj znanstvenoj agenciji da prouči podatke prikupljene tijekom probnog rudarenja u udaljenom Tihom oceanu.
Ogromni dijelovi morskog dna Tihog oceana prekriveni su polimetalnim nodulima, gomoljastim stijenama bogatim metalima koji se koriste u proizvodnji baterija - poput kobalta i nikla.
Metals nastoji biti prvi koji će vaditi ove nodule u međunarodnim vodama, nastojeći iskoristiti udaljeno područje poznato kao zona Clarion-Clipperton.
Australska vladina znanstvena agencija objavila je u četvrtak niz tehničkih izvješća u kojima se detaljno opisuje kako bi se moglo upravljati rudarenjem.
Istraživanje je pokazalo da bi stanovnici morskog dna poput morskih krastavaca, morskih crva, morskih zvijezda i rakova mogli doživjeti "značajan pad populacije odmah nakon rudarenja".
Neke od ovih vrsta djelomično bi se oporavile u godinu dana, ali organizmi koji se hrane filtriranjem mora i drugi sitni organizmi koji se hrane sedimentima morskog dna pokazali su "minimalan oporavak".
Na morskom dnu, naša istraživanja pokazuju da postoje značajni lokalni utjecaji od različitih rudarskih operacija, rekao je znanstvenik Piers Dunstan.
Tvrtke za dubokomorsko rudarenje još uvijek pokušavaju pronaći najbolji način za vađenje nodula koji se mogu nalaziti na minimalno pet kilometara dubine.
Većina napora usmjerena je na robotske strojeve koji usisavaju nodule dok se kreću po dnu oceana.
Australski znanstvenici proučavali su na koji način bi oblak sedimenta koji se ispušta kao rudarski otpad mogao naštetiti morskim psima i ribama.
U nekim scenarijima, u predatorima bi se mogli nakupljati otrovni metali u krvi nakon duljeg izlaganja tim parama.
Dugovječni vrhunski grabežljivci, poput sabljarki i velikih morskih pasa, akumulirali su najveće simulirane koncentracije metala, napisali su znanstvenici u jednom izvješću.
"Rizik od štete"
Simulacije su pokazale da koncentracije metala u krvi ne bi premašile međunarodne zdravstvene smjernice, a utjecaji bi bili manje izraženi ako bi se sediment ispuštao na većoj dubini.
Ovaj projekt pomaže osigurati da, ako se krene s rudarenjem na velikim dubinama, postoji jasan pristup razumijevanju potencijalnih rizika i utjecaja na morski život i ekosustave, rekao je Dunstan.
Međunarodna uprava za morsko dno, koja nadgleda rudarenje na velikim dubinama u međunarodnim vodama, još nije usvojila dugo očekivana pravila koja reguliraju tu industriju.
Tvrtka Metals Company sa sjedištem u Kanadi planira pokrenuti projekt u iduće dvije godine i dala je naslutiti da bi mogla nastaviti čak i bez odobrenja vlasti, ukazujući na nejasni američki zakon prema kojemu američki građani mogu vaditi minerale s morskog dna u područjima izvan nacionalne jurisdikcije.
Tvrtka je platila australskoj Organizaciji za znanstvena i industrijska istraživanja Commonwealtha (CSIRO) oko milijun američkih dolara za sastavljanje izvješća.
CSIRO je naglasio da nije ni za ni protiv rudarenja na velikim dubinama, ali da će njegov rad pomoći u mjerenju i praćenju utjecaja ako se s tim krene.
Stručnjakinja za energetsku tranziciju Tina Soliman-Hunter rekla je da je to jedno od "najopsežnijih" istraživanja o dubokomorskom rudarenju.
Bez takvih istraživanja postoji rizik od štete od rudarskih aktivnosti koji može trajati generacijama, rekla je Soliman-Hunter s australskog Sveučilišta Macquarie.
Smještena u međunarodnim vodama između Meksika i Havaja, zona Clarion-Clipperton je prostrana abisalna ravnica koja se prostire na oko četiri milijuna četvornih kilometara.
