Pušenje cigareta je broj jedan čimbenik rizika za rak pluća, a duhanski proizvodi uzrokuju do 90 posto smrtnih slučajeva od raka pluća samo u SAD-u.
Bez sumnje, najsigurniji način da se zaštitite od raka pluća jest izbjegavanje pušenja cigareta, a opet istovremeno, također je istina da nisu svi doživotni pušači osuđeni na razvoj raka pluća. Zapravo, velika većina ga srećom ne razvije. Znanstvenici su se dugo pitali zašto, a nova studija ide u prilog ideji da genetika ima ulogu u tome.
Među ljudima koji puše, ali koji nikad ne razviju rak pluća, znanstvenici su pronašli inherentnu prednost. Čini se da je manje vjerojatno da će stanice koje oblažu njihova pluća mutirati tijekom vremena. Rezultati nove studije objavljene u znanstvenom časopisu Nature, sugeriraju da su geni za popravak DNK aktivniji među nekim pojedincima, što može zaštititi od nastanka raka, čak i kada se cigarete redovito puše.
U istraživanju su korišteni genetski profili uzeti iz bronhija 14 nepušača i 19 lakih, umjerenih i teških pušača. Površinske stanice prikupljene iz pluća sudionika sekvencionirane su pojedinačno kako bi se izmjerile mutacije u njihovim genomima.
Ove plućne stanice prežive godinama, čak i desetljećima, i stoga mogu akumulirati mutacije s godinama i pušenjem. Od svih tipova stanica pluća, one su među najvjerojatnijim da postanu kancerozne, objašnjava epidemiolog i pulmolog Simon Spivack s Medicinskog fakulteta Albert Einstein.
Prema riječima autora studije, njezini rezultati "nedvosmisleno pokazuju" da se mutacije u ljudskim plućima povećavaju s prirodnom dobi, a kod pušača oštećenje DNK je još značajnije. Duhanski dim se dugo povezivao s izazivanjem oštećenja DNK u plućima, ali nova studija je pokazala da nisu svi pušači izloženi jednakom riziku od razvoja raka pluća.
Dok je količina cigareta koju netko popuši bila povezana s povećanjem stope mutacije stanica, nakon otprilike 23 godine pušenja jedne kutije dnevno, taj rizik doseže svoj vrhunac.
Najveći pušači nisu imali najveće opterećenje mutacijom. Naši podaci sugeriraju da su te osobe možda preživjele tako dugo unatoč svom teškom pušenju, jer su uspjele suzbiti daljnje nakupljanje mutacija. Ovo izjednačavanje mutacija moglo bi proizaći iz toga što ti ljudi imaju vrlo stručne sustave za popravak oštećenja DNK ili detoksikaciju dima cigareta, kaže Spivack.
Rezultati studije bi mogli pomoći u objašnjenju zašto 80 do 90 posto doživotnih pušača nikada ne dobije rak pluća. To bi također moglo pomoći i u objašnjenju zašto neki ljudi koji uopće ne puše razviju tumore. Dok se čini da otrovni duhanski dim izaziva dodatne mutacije stanica u plućima, hoće li se te mutacije razviti u tumore ovisi o tome koliko dobro tijelo može popraviti DNK ili smanjiti oštećenje DNK.
Geni koji se bave popravkom DNK mogu se naslijediti ili steći, a utišavanje gena za popravak povezano je s razvojem tumora u prethodnim istraživanjima. Geni, međutim, nisu jedini čimbenici koji utječu na rizik od raka kod osobe. Čimbenici okoliša poput prehrane također mogu utjecati na hranjive tvari u tijelu koje utječu na razvoj tumora.
Ono što čini tijelo pojedinca boljim u popravljanju DNK još je uvijek predmet rasprave i vjerojatno je komplicirano, ali nova otkrića sugeriraju da je ovaj proces usko povezan s razvojem raka pluća.
Sada želimo razviti nove testove koji mogu mjeriti nečiji kapacitet za popravak DNK ili detoksikaciju, što bi moglo ponuditi novi način procjene nečijeg rizika od raka pluća, kaže genetičar Jan Vijg.
Izvor: Science Alert
