Pjevanje ne proizvodi značajno više čestica aerosola od govora sličnom jačinom glasa što bi značilo da nije rizičnije za širenje koronavirusa, pokazuje znanstveno istraživanje.
Znastvenici su utvrdili da je presudno koliko je osoba glasna, prema istraživanju koje još nije prošlo znanstvene recenzije, prenosi BBC.
Projekt "Izvedba" proučavao je količinu aerosola i kapljica koje stvaraju izvođači, a nalazi studije mogli bi imati utjecaj na predstave koje se održavaju u zatvorenim prostorima.
U mnogim zemljama uvedena su stroga epidemiološka pravila za nastupe pjevača i glumaca.
Aerosoli su sićušne čestice koje se izdišu i lebde zrakom i sve je više dokaza da se koronavirus može širiti na taj način, kao i kapljicama koje padaju na površinu i potom ih se dodirne.
U istraživanju je sudjelovalo 25 profesionalnih izvođača različitog spola, dobi i etniciteta koji nastupaju u mjuziklima, operama, crkvenim zborovima, džezu i popu.
Istraživanje su proveli znanstvenici sa sveučilišta University of Bristol.
Svi ispitanici su izveli niz nastupa od pjevanja do izgovaranja "Sretan rođendan" različitim intenzitetom glasa u kazalištu u uvjetima gdje nije bilo drugih aerosola osim onih koje su sami proizveli.
To je znanstvenicima omogućilo analizu aerosola koji je pratio svaku izvedbu.
Utvrdili su da je jačina glasa najviše utjecala na količinu proizvedenog aerosola.
Uočeno je da je postojala određena razlika, iako ne značajna, između govora i pjevanja iste snage. Vikanje i pjevanje najjačim intenzitetom stvaralo je 30 puta više aerosola.
Ventilacija u kazališnom prostoru također je utjecala na to kako se u zraku raspoređuje aerosol. Veličina prostora i snaga ventilacije utjecale su na koncentriranje aerosola.
Jonathan Reid, profesor kemije s University of Bristol i jedan od autora studije kaže: Naše istraživanje pružilo je snažan znanstveni temelj preporuka za sigurne umjetničke izvedbe, vezano uz COVID-19, kako za izvođače tako i za publiku, osiguravanjem prostora koji se prozračuju na primjereni način kako bi se smanjio rizik prijenosa virusa.
Dr. Rupert Beale iz instituta Francis Crick kaže kako je ovo važno istraživanje koje sugerira da ne postoji prekomjerni rizik prijenosa pjevanjem. No, veći rizika prati glasni govor i glasno pjevanje. To istraživanje podupire mogućnost sigurnih izvedbi uz odgovarajuće socijalno distanciranje i prozračivanje.
Dr. Julian Tang, stručnjak za respiratorne znanosti sa sveučilišta University of Leicester dodaje da se rizik povećava kad skupina pjevača zajedno pjeva i pjeva publici, bez obzira na to rad li se o crkvama, koncertnim dvoranama i kazalištima.
On dodaje da se mora proučiti i stvarna dinamika zborova kako bi se procijenili rizici širenja virusa.