Ono što bi se moglo nazvati distopijskom vizijom radnog mjesta, u Švedskom Epicentru je rutina. Kao što smo već pisali, Epicentar nudi implantate svojim zaposlenicima i početnicima. Veličine su zrna riže i imaju funkciju kartice, a ta je da otvara vrata, daje pristup printerima ili omogućuje kupnju smoothija jednim potezom ruke.

"Najveća korist je, mislim, praktičnost", rekao je Patrick Mesterton, suosnivač i glavni odgovorni u centru Epicentar. Demonstrirao je otvaranje vrata jednim potezom ruke. "U osnovi, zamjena je za puno stvari koje imate. Komunkacijske uređaje poput kartice ili ključeva."

Sama tehnologija nije nova. Takvi čipovi se odavno koriste na kućnim ljubimcima i u dostavi, ali nikad do sada nije korištena za označavanje zaposlenika na većoj razini. Epicentar i još nekolicina drugih tvrtki su prvi koji su čip učinili široko dostupnim.

Pitanje sigurnosti

Ali, kao i kod većine novih tehnologija postavlja se pitanje sigurnosti i privatnosti. Iako su čipovi biološki sasvim sigurni, podaci koje sadrže mogu pokazati koliko često i kada zaposlenici dolaze na posao, što tamo kupuju i slično. Za razliku od kartica ili pametnih uređaja, od čipa se nije tako lako odvojiti.

"Naravno, staviti nešto u svoje tijelo je poprilično veliki korak za napraviti, čak je i meni bio u početku," rekao je Mesterton, ističući da je i on u početku imao svoje sumnje. "S druge strane, mislim, ljudi u svoja tijela ugrađuju pacemakere i ostale stvari za kontrolu organa", kaže. "To je zapravo mnogo ozbiljnije nego mali čip koji svrši interakciju s uređajima."

Epicentar, koji je doma za više od sto tvrtki i otprilike 2000 radnika, počeo je s ugrađivanjem čipova u siječnju 2015. godine. Trenutno, oko 150 radnika ima čipove. Jedna tvrtka iz Belgije također nudi ovakve čipove svojim zaposlenicima, a tu su i slučajevi entuzijasta diljem svijeta koji su ih oprobali u prošlim godinama.

Posebna tehnologija

Implantati koriste tehnologiju bliskog polja komunikacije (NFC), jednaku kao NFC na beskontaktnim karticama i novijim pametnim uređajima. Kada se približi čitaču, mala količina podataka se izmjeni između dva uređaja pomoću elektromagnetskih valova. Implantanti kao takvi su pasivni, što znači da sadrže informacije za druge uređaje, ali ne mogu čitati informacije s drugih uređaja.

Mogućnost krađe podataka

Ben Libberton, mikrobiolog na Karolinskom institutu, kaže da bi hakeri mogli dobiti ogromne količine podatako iz ugrađenih mikročipova. Sada ne toliko, koliko bi mogli u budućnosti kada mikročipovi postanu mnogo sofisticiraniji. "Podatci koje bi ste mogli dobiti iz mikročipa ugrađenoga u vašu ruku puno su drugačiji od podataka koje možete dobiti iz pametnog telefona", kaže on. "Praktički bi mogli dobiti podatke o zdravlju, svom boravku, učestalosti rada, koliko često idete na pauze i slične stvari."

Ako se takvi podaci budu prikupljali, veliko je pitanje što se dalje događa s njima i tko ih u kakve svrhe koristi? Pita se Libberton. Za sada, "kiborzi" u Epicentru nisu previše zabrinuti.

"Ljudi me pitaju: 'Jesi li čipiran?', a ja kažem: 'Da, zašto ne?'", kaže Fredric Kaijser, 47-ogodišnji zaposlenik u Epicentra. "I svi su se uzbuduli oko pitanja privatnosti, šta to znači i kako dalje. Za mene je to samo stvar toga što volim isprobati nove stvari i vidjeti šta nam donose u budućnosti."

U Epicentru mjesečno održavaju događaje na kojima zaposlenici mogu primiti svoj čip. To znači posjetu od Jowana Osterlunda,  "body hackera", kako se sam voli nazivati. Zaposlenika Švedskog Biohax-a koji vrši "operacije" koje traju samo nekoliko sekundi te prolaze bez kapi krvi. "Sljedeći korak elektronike je da se preseli u tijelo", kaže on.

"Želim biti dio budućnosti", kroz smijeh govori Sandra Haglof, zaposlenica tvrtke za organiziranje događaja koja radi s Epicentrom.