Mehanička neuronska mreža sastavljena od greda, motora i senzora može naučiti izvršavati nekoliko različitih zadataka, baš kao i njen softverski ekvivalent, i mogla bi dovesti do razvoja krila zrakoplova koja se mijenjaju tijekom leta kako bi održala učinkovitost ili smanjila turbulenciju.
Temelj modernih istraživanja umjetne inteligencije je umjetna neuronska mreža, koja oponaša strukturu ljudskog mozga stvaranjem velikih mreža umjetnih neurona povezanih sinapsama. Baš kao što ljudski mozak uči nova ponašanja jačanjem sinaptičkih veza, umjetne neuronske mreže uče prilagođavanjem digitalnih vrijednosti pohranjenih da predstavljaju te sinaptičke veze.
Ryan Lee sa Sveučilišta Kalifornija u Los Angelesu i njegovi kolege posudili su taj koncept za stvaranje mehaničke neuronske mreže, u kojoj je snaga veza između neurona zamijenjena gredama promjenjive krutosti. Umjesto obrade digitalnih podataka, mehanička neuronska mreža obrađuje sile koje se na njih primjenjuju, uvijajući i mijenjajući njihov oblik ovisno o krutosti greda. Njihovo istraživanje objavljeno je u znanstvenom časopisu Science Robotics.
Primjerice, ravnomjerna sila primijenjena preko jedne strane mreže može biti usmjerena s puno greda da odmah stvori silu u obliku vala na suprotnom kraju, dok bi ravnomjerna sila primijenjena prema gore mogla proizvesti inverzni val.
Tim je izgradio mrežu od 21 grede, svaka od kojih je dugačka 15 centimetara i koje su raspoređene u trokutastu mrežu. Svaka greda opremljena je malim linearnim motorom koji može mijenjati njezinu krutost i senzorima koji mjere koliko je svaki "neuron" ili spoj grede izvan svoje pozicije. To omogućuje računalu da uvježbava umjetnu neuralnu mrežu podešavanjem krutosti greda. Nakon što je to učinjeno, struktura ne zahtijeva vanjske proračune i različite krutosti greda su zaključane.
Krilo zrakoplova napravljeno od mehaničke neuronske mreže može se automatski transformirati kao odgovor na situacije, mijenjajući svoj profil kao reakciju na veće ili manje brzine kako bi održalo učinkovitost ili spriječilo nepoželjne karakteristike leta, kaže Lee.
Mogli biste napraviti nešto zgodno kao što je interferencija turbulencije, gdje krilo biva pogođeno nečim i ono se lokalno deformira i preoblikuje kako bi se energija proširila na način da u kabini ne osjeća ništa. Sadašnja krila su dizajnirana da rade velike pokrete, savijaju se i raspoređuju to preko krila, što rezultira trzajima u kabini, pojašnjava tvorac tog koncepta.
Buduće verzije mreže mogle bi se povećati na puno veću mrežu, pri čemu bi se svaka greda mogla dodatno smanjiti pomoću naprednih tehnika 3D ispisa, kaže Lee. Nakon što je mreža osposobljena, bilo fizički ili u simulaciji, mogla bi se ispisati s postavljenom krutošću greda i ne zahtijeva elektroniku za funkcioniranje od tog trenutka nadalje, ističe na kraju Lee.
Izvor: New Scientist
