Vrsta bakterija koja je prvi put pronađena u konzerviranom mesu, Deinococcus radiodurans, pokazala se toliko izdržljivom da je preživjela čak godinu dana u otvorenom svemiru.
Navedena bakterija bila je postavljena na posebnu platformu izvan jednog od modula Međunarodne svemirske postaje.
Znanstvenici te moćne mikrobe proučavaju već neko vrijeme, još od 2015. godine, kad je međunarodni tim znanstvenika započeo s misijom Tanpopo na vanjskoj strani japanskog eksperimentalnog modula Kibo, gdje se provode testiranja na bakterijama u svemiru.
Sad se pokazalo da je bakterija Deinococcus radiodurans testiranje prošla s odličnom ocjenom.
Stanice navedene bakterije prije dolaska na ISS su dehidrirane, a potom postavljene na platformu koja je kontinuirano izložena svemirskim uvjetima. Bakterija se nalazila samo iza stakla koje je blokiralo UV zračenje na valnim duljinama nižim od 190 nanometara.
Rezultati predstavljeni u studiji mogu podići svjesnost o planetarnoj zaštiti, primjerice u vezi s atmosferom na Marsu, koja apsorbira UV zračenje ispod 190-200 nanometara, piše u studiji koju je proveo znanstveni tim iz Austrije, Japana i Njemačke.
Da bismo oponašali takve uvjete, naš eksperimentalni pokus na ISS-u koristio je prozorsko staklo sa silicijevim dioksidom, pojašnjavaju.
Bakterija Deinococcus radiodurans ipak ima i duži staž od godine dana u svemiru jer je u svemiru prethodno izdržala čak i tri godine.
Nakon što je bakterija provela godinu dana u posebnom eksperimentu, vraćena je na Zemlju, stanice su rehidrirane i uspoređene s kontrolnim testom bakterija koje su isti period odležale na Zemlji.
Bakterije koje su bile u svemiru ipak nisu u potpunosti preživjele, ali one koje jesu bile su posve u redu, ali malo drugačije od kontrolnih bakterija na Zemlji.
Naime, bakterije koje su provele godinu dana u svemiru bile su prekrivene vezikulama (malim grbama) na površini, pokrenuti su određeni mehanizmi oporavka u njima te se stvorio i višak određenih proteina i mRNK.
Znanstvenicima još nije jasno zašto su se vezikule formirale, ali imaju nekoliko ideja.
Jedna je od njih da su vezikule brzi odgovor na stres pod kojim su bakterije bile u svemiru te da su im zapravo pomogle da prežive u takvim nemogućim uvjetima.
Isto tako smatraju da su vezikule na membranama tih bakterija možda sadržavale proteine važne za njihovu prehranu, transfer DNK-a, transport toksina i aktivaciju mehanizama otpornosti nakon izlaganja svemiru.
Ovakva istraživanja pomažu nam bolje razumjeti mogu li mikroorganizmi preživjeti na drugim svjetovima ili možda čak i preživjeti putovanje između svjetova. S vremenom će to razumijevanje postati sve važnije, s obzirom na čovjekovu namjeru kolonizacije Mjeseca, Marsa, a možda i svjetova i izvan Sunčeva sustava daleko u budućnosti.
Studija je objavljena u znanstvenom časopisu Microbiome.
Izvor: Science Alert
