Mjesec je oduvijek zauzimao posebno mjesto u životu ljudi. Po njemu su se mjerile promjene u prirodi, obavljale žetve i sjetve, a svjetlost punog Mjeseca stoljećima je omogućavala ljudima da putuju i tijekom noći.
No, pogledate li malo bolje u Mjesec, vidjet ćete da on nije iste boje cijele godine. S obzirom na to da Mjesec sam po sebi ne proizvodi svjetlost, postavlja se pitanje koje je zapravo boje i zašto je ponekad mijenja, barem kad ga promatramo sa Zemlje.
Znanstvenica Christine Shupla za Live Science je pojasnila o čemu se radi. Istaknula je kako Mjesec ne proizvodi vlastitu svjetlost, već reflektira bijelu svjetlost sa Sunca.
O tome koliko te reflektirane svjetlosti dođe do nas na Zemlji ovisi boja koju vidimo. Uzorci tla i kamena uzeti s Mjeseca otkrivaju da je njegova površina uglavnom prekrivena svjetlosivom stijenom zvanom anortozit, dok se tamnija područja sastoje od bazalta.
Siva stijena apsorbira energiju, uzima sićušan dio iz svakog dijela spektra i, u većem dijelu, reflektira svjetlost prema Zemlji, rekla je Shupla te dodala kako to daje Mjesecu njegov tipičan sivkasto-bijeli izgled.
Međutim, razni atmosferski i astronomski fenomeni mogu ograničiti valne duljine koje dopiru do Zemlje.
Procesi raspršenja svjetlosti u Zemljinoj atmosferi ključni su za to kako percipiramo boju Mjeseca, objasnila je Evelyn Hesse, istraživačica atmosferske optike na Sveučilištu Hertfordshire u Velikoj Britaniji.
Kako mjesečina ima relativno kratak put kroz atmosferu, taj je efekt raspršenja zanemariv, pa sva reflektirana svjetlost dopire do površine. No, što smo bliže horizontu, mjesečina mora prolaziti kroz atmosferu pod većim kutom, što stvara dulji put i omogućuje molekulama kisika i dušika u atmosferi da utječu na dolaznu svjetlost.
Tako mjesečina u početku sadrži mješavinu vidljivih valnih duljina između 380 nanometara (ljubičasta za ljudske oči) i 750 nanometara (crvena), ali svaka od njih bit će raspršena u različitoj mjeri česticama u atmosferi. U slučaju atmosferskih plinova plava svjetlost najviše će se raspršiti, što je proces poznat kao Rayleighovo raspršenje. To objašnjava zašto je Mjesec kad je visoko na nebu plavkaste boje, dok je narančaste boje kad je nisko na horizontu.
Izvor: Live Science
