Dvoje hrvatskih bioetičara u novom broju časopisa JAHR razmatraju probleme teorija zavjere pa ističu da pristaše teorija zavjere treba razumjeti, ali se teorije ne smije izjednačavati sa znanošću.
Bioetičari Ivica Kelam i Kristina Dilica sa Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku u članku "Bioetički aspekti utjecaja teorija zavjere na borbu protiv pandemije COVID-19 u Hrvatskoj" ocjenjuju da pristašama teorija zavjere treba pristupati s dužnim obzirom i razumijevanjem, jer velika većina onih što odbijaju primiti cjepivo nisu zagriženi protivnici cijepljenja, već osobe koje se ne mogu snaći u kakofoniji suprotstavljenih mišljenja i stavova o cijepljenju.
Autori podsjećaju na osnovne teorije zavjere koje su prisutne u Hrvatskoj javnosti tijekom pandemije. To su da mRNA cjepiva protiv bolesti COVID-19 mogu progresivno degenerirati mozak, da je cjepivo u službi depopulacije čovječanstva masovnim genocidom i da uzrokuje neplodnost. Zbog posljednje tvrdnje je u jednom trenutku cijepljenje odbijalo čak 43 posto medicinskih sestara u Hrvatskoj.
U teorije zavjere također spadaju krilatica da mladi i zdravi ljudi ne trebaju cijepljenje, da vjera i Bog čuvaju od bolesti COVID-19, da je nakon cijepljenja od cjepiva umrlo više od 10.000 ljudi i konačno, da se nikoga se ne tiče "hoću li se cijepiti ili ne".
Te teorije zavjere pokazuju da je cijepljenje protiv bolesti COVID-19 u Hrvatskoj u ozbiljnoj krizi zbog otpora određenog dijela javnosti.
Iz bioetičke pozicije nužno je uključiti empatiju i razumijevanje za njihove strahove i dvojbe, ali to ne znači da u raspravu treba nekritički uzeti kao potpuno ravnopravne sve teorije zavjere, te ih tretirati jednako vrijedno kao i nebrojene znanstvene studije i gotovo jednoglasni stav znanosti o nužnosti i korisnosti cijepljenja protiv koronavirusa, kaže se.
Pandemija predstavlja velik izazov za integrativnu bioetiku. Zadaća je bioetike i bioetičara da u prosudbi svega što se događa u pandemiji i oko nje uvijek imaju na umu da je život temeljna bioetička vrijednost, ne samo goli fizički život, već i društveni, kulturni, socijalni, religijski i svaki drugi aspekt života čovjeka.
Svaki od nabrojenih aspekata života u pandemiji je ugrožen, o čemu, nažalost, svi imamo itekako iskustva, od inzistiranja na socijalnoj distanci, do online nastave i dramatičnog prijelaza u virtualni život.
Pandemija je čovječanstvo dovela u javnozdravstvenu krizu neviđenu u posljednjih stotinjak godina, ali Iako je cijepljenje svjetlo na kraju dugog i mračnog pandemijskog tunela, moramo biti svjesni da cjepiva nisu jedino rješenje naših problema, već samo jedno od rješenja. Pandemija nas ponovno potiče i podsjeća koliko je život krhak, dragocjen i vrijedan borbe, zaključuju bioetičari iz Osijeka.
