Na tržištu postoje tisuće različitih videoigara. Što različite tematike, različitog žanra, ali i napravljene za različite platforme. No, što kada bi svaka od tih igara imala milijune različitih inačica, prilagođene svakom pojedinom igraču?

Upravo bi to mogla biti budućnost za industriju videoigara. Naime, tim multidisciplinarnih istraživača sa Sveučilišta Waterloo identificirao je tri temeljne značajke prosječnog igrača videoigara koje bi u budućnosti mogle pomoći da igre budu još prilagođenije i privlačnije igračima.

Gustavo Fortes Tondello i Lennart Nacke stvorili su model BrainHex koji svakog igrača procjenjuje kroz tri kategorije - koliko igrač voli akcijske elemente, estetiku i postizanje cilja u igri. BrainHex identificira temeljni tip igrača - istraživač, avanturist, osvajač, socijalizator, preživjeli, organizator ili ostvarivač ciljeva.

Ako bolje razumijemo što ljudi vole u videoigrama, možemo lakše odrediti kako da primijenimo te elemente u situacijama koje nemaju veze s videoigrama. Možemo stvoriti sustav koji će biti ugodniji za korištenje, a istovremeno će ljudima pomoći da se osjećaju uključenijima i motiviranijima za postizanje određenih ciljeva, istaknuo je Tondello.

U svom su se istraživanju fokusirali na to što motivira igrače na igranje i što utječe na to da nastave igrati određene igre.

Neki ljudi vole brze igre prepune rizika, dok je drugima bitniji estetski element poput dizajna i grafike. Za neke je važan element dobra priča. Ako možemo izgraditi sustav koji se može prilagoditi i promijeniti ovisno o individualnim razlikama igrača, taj sustav će biti interaktivniji i uzbudljiviji za korištenje, dodao je Nacke.

No, iako je studija objavljena u Međunarodnom časopisu interakcije između ljudi i računala, ona je samo prvi korak ka stvaranju personaliziranih videoigara.

Do prve takve igre ipak će morati proći još puno vremena. Prije svega jer će stvaranje takve igre biti mnogostruko kompleksnije od "klasičnih" videoigara kakve poznajemo danas.

Ali kad jednom zažive, bit će ih užitak igrati.

Izvor: Sveučilište Waterloo