Iako znanstvenici upozoravaju kako bi razvoj umjetne inteligencije trebalo nadzirati kako bismo izbjegli scenarije u kojima se računala i roboti otmu kontroli, a neki pojedinci čak smatraju da je razvoj umjetne inteligencije opasan, činjenica je da su strojevi još uvijek ovisni o ljudima.

Da, virtualni pomoćnici poput Alexe i Siri mogu vam dati savjet ili pronaći informaciju, ali (još) ne mogu donositi vlastite odluke u ime vlasnika. To bi se moglo dogoditi s novim čipovima za umjetnu inteligenciju.

No, korak k autonomnim robotima koji bi bili pametniji od običnih strojeva napravili su znanstvenici s američkog MIT-a. Napravili su ono što nazivaju virtualnim asistentnom u robotskom obliku.

Robot ComText, skraćeno za Commands in Context, ne izgleda poput seksi plavuše. Zapravo izgleda onako kako biste očekivali –poput robota.

Glavna mu je prednost što ConText razumije naredbe koje osoba izgovara u normalnom jeziku, ali i što ima "sjećanje".

Da pojasnimo, roboti i strojevi izvršit će naredbu, ali ako naredba nije precizna, oni ne mogu zaključiti ili se sjetiti što je to što bi trebalo dopuniti kako bi naredba bila potpuna.

Kod ljudi se takav oblik sjećanja naziva "epizodno sjećanje" i temeljeno je na prošlim iskustvima koja nam omogućavaju donošenje odluka u budućnosti – ono što nazivamo iskustvom.

ConText tako može podići posljednju stvar koju je korisnik koristio. Nakon naredbe proći će kroz svoje sjećanje (točnije kroz digitalnu memoriju u obliku videa), pronaći što je korisnik posljednje koristio, identificirati ju i pokrenuti naredbu da tu istu stvar podigne.

Znanstvenici su tako uspjeli "naučiti" stroj onome što je ljudima od malih nogu prirodno – povezivati stvari i učiti iz iskustva.

Ovaj je projekt korak naprijed u izgradnji robota koji može komunicirati na prirodniji način s ljudima. Točnije, pomoći će robotima da bolje shvate imena koja se koriste kako bi se identificirali predmeti i interpretirati situacije u kojima se ta imena koriste kako bi ispunili zahtjeve korisnika, prokomentirao je profesor računalnih znanosti sa Sveučilišta Washington Luke Zettlemoyer, koji je bio uključen u istraživanje.

Zanimljivo je kako su istraživanje i razvoj robota financirali američka vojska i Toyotin istraživački institut pa nas ne bi trebalo iznenaditi ako se u budućnosti ovakvi roboti pojave u vojnoj upotrebi ili nekoj Toyotinoj tvornici.