U moru zdravih grickalica koje je moguće pronaći na tržištu, čini se gotovo kao nemoguća misija izmisliti nešto novo, uzbudljivo i, ponajviše, ukusno. No, Jeleni Gadže uspjelo je upravo to. Osmislila je grickalicu koju naziva “voćnom kožom”, a koja ima poseban izgled i okus. I ako bi netko mogao pomisliti kako je jednostavno napraviti tako nešto, iza ovog proizvoda nalaze se godine istraživanja i isprobavanja po principu pokušaja i pogrešaka.
A sva je zapravo krenulo jednim slatkim poklonom.
Nakon što sam na poklon dobila slasticu iz Turske (pestil) i recept koji sam tražila, počela sam istraživati. Pestil se inače izrađuje tako da se kuha sok bilo od murve ili od grožđa ili nekog drugog voća i u njega se dodaje melasa, škrob, neki još dodaju šećer ili med. Htjela sam izbjeći sav taj dodani šećer pa sam prvi put koristila škrob i mislila sam što bi mogla dodati da još zgusne smjesu. Sjetila sam se dunje jer ima pektina. To je bio prvi pokušaj. U početku sam koristila sok od šipka, ali vrlo brzo sam ga zamijenila jabukom koja je dostupna kroz cijelu godinu i ne samo jeftinija već i jednostavnija za čišćenje. Na internetu sam naišla na termin 'fruit leather' uz pestil pa sam guglala sve što sam mogla naći. Našla sam dosta proizvođača tog proizvoda, ali i shvatila da ih velika većina koristi zaslađivače i voćne koncentrate. Samo smjesa kada se osuši bude ili ljepljiva ili suha ovisno o voćnoj vrsti, ali bila mi je nekako prazna pa sam počela dodavati lješnjake. Lijepo su 'razbili' teksturu. To mi se svidjelo pa sam nastavila. Prve kože koje sam radila bile su u obliku trake i onda bi se skupila ekipa pa kada su jeli bilo je dosta nezgodno za otrgnuti. To me je natjeralo da počnem radili u obliku kolutića koji su dovoljni kao zalogaj. I tako je to krenulo…, prisjeća je Gadže.
Kako uopće izgleda vaš proizvodni proces? Radite li ručno ili ste pak angažirali neko tehnološko rješenje?
Proizvodni proces se sastoji od čišćenja i pripreme jabuke, kuhanja i dehidriranja. Sam proces je dugotrajan odnosno nije moguće proizvesti Moonse u jednom danu obzirom da ih treba barem 24h dehidrirati. Napravili smo neke alate koji nam pomažu da proces ide koliko toliko brže ali da, sve je ručno. Daleko smo od automatizacije, jednostavno to je toliko skupo da sada to izgleda kao daleki san, pojašnjava.
Koliko je zapravo komplicirano napraviti grickalice koje su bez šećera i aditiva, a istovremeno ukusne i privlačne kupcima? Gdje su najveći izazovi - u samoj tehnologiji pripreme, namirnicama, pakiranju?
Najvažnije i najkompliciranije je bilo proizvesti grickalice koje su mikrobiološki ispravne i da imaju dugi rok trajanja kao što je u slučaju Fruit Moonsa kojima je rok 12 mjeseci. Tehnologija izrade je ta koja je to omogućila uz naravno kvalitetne sastojke. Nama je najdraže što je proizvod sam po sebi jednostavan i naše skladište sirovina sastoji se samo od proizvoda navedenih na deklaraciji. Mislim da je to najveća vrijednost proizvoda jer ih mogu konzumirati svi koji nisu alergični na lješnjak. Da stavimo samo žlicu meda u smjesu grickalica bi bila manje žilava, ali to ne bi bilo onda 'bez dodanih šećera'. Voće je samo po sebi dovoljno slatko i smatram da nije potrebno ništa dodavati. A uostalom žilava hrana i dugo žvakanje ima svoje benefite.
Najveći izazovi bili su strojevi. Svaki stroj je modificiran jer je proizvod specifičan. Trebalo je vremena dok sam smislila neka rješenja. Znam što bi nam još pomoglo da se proces ubrza, ali nisam u financijskoj mogućnosti to realizirati. Za sada radimo ručno i zato su nam serije male, ističe Gadže.
Kad ste krenuli u ovu poduzetničku priču puno ste eksperimentirali sa samim receptom. A što je s "administrativnim dijelom" - dozvolama, certifikatima...? Možete li nam malo opisati taj proces? Koliko je kompliciran? Jeste li gdje bili zapeli i kako ste riješili eventualne probleme? Što je bilo najteže?
Administrativni dio –to se zove izazov! Dakle nakon što sam registrirala firmu počela sam istraživati što sve jedna proizvodnja hrane mora imati od papira i kavu dokumentaciju mora voditi. Imala sam jako puno financijskih ulaganja što u adaptaciju prostora da bi zadovoljio zahtjeve za pripremu hrane, strojeve, opremu, sirovina, ambalaže itd.. tako da u jednom trenutku nisam mogla izdvojiti sredstva za certifikate koje sam željela.
Uglavnom, bilo bi idealno da postoji neko mjesto tj. institucija u koju možeš doći i reći ja bi radila to i to i oni ti daju listu sa 50-tak ili 100 stavaka što sve moraš imati ili napraviti. Ali to tako ne funkcionira. Najviše sam saznala od prijateljice koja je prehrambeni tehnolog ili pričajući s drugim proizvođačima. Naravno da se dogodi da i danas saznam da treba još nešto za što nisam uopće znala.
Krenula sam s osnovama: registracija objekta, zaštita na radu, EAN kodovi, prateća dokumentacija ambalaže i sirovina. Znala sam da treba raditi po principima HACCP i da je to zakonska obveza. Međutim iako sam se držala tih principa najteže mi je bilo provesti to papirnato odnosno napraviti dokumentaciju. Nisam bila u mogućnosti platiti nekome da to napravi pa sam bila prisiljena to odraditi sama. No moram napomenuti da sam u tome imala veliku pomoć i podršku od strane odjela za kvalitetu iz Spar-a. Danas zahvaljujući njima dostigli smo višu razinu dokumentacijske ozbiljnosti, prisjeća se naša sugovornica.
S obzirom na to da se radi o veoma zanimljivom i jedinstvenom proizvodu na tržištu, jeste li razmišljali o patentiranju?
Ne, dosta ljudi me pitalo da li sam ili da li ću patentirati proizvod. Nisam i ne mislim. Onog trenutka kada financijska sredstva budu dozvoljavala patentirati ću tehnološka rješenja, ističe.
Imate li kakve povratne informacije o Fruit Moons? Što se ljudima najviše sviđa?
Imam naravno, javljaju se mnogi s dojmovima. Sviđaju im se Moonsi, kažu da su im fora, fini, neobični, brzo ih zasite, lagani su za ponijeti itd.. Najviše me dirnu kupci koji imaju neka specifična zdravstvena stanja, bolesti ili alergije i jave da obožavaju Moonse i da sad napokon i oni mogu jesti slatki snack. Ili mame čija djeca ih tjeraju da im kupuju! Iznenadilo me koliko djece voli Moonse. Iskreno nisam očekivala jer su tvrdi i žilavi, ali njima se baš takvi sviđaju. U zadnje vrijeme pitaju hoće li biti u ponudi i bez lješnjaka. U planu nam je i Moons bez orašastih plodova, otkriva naša sugovornica.
Kakvi su vam planovi za dalje? Hoćemo li vidjeti još kakve proizvode pod brendom Fru Chef / Fruit Moons?
Svakako će biti još proizvoda. Osim Fruit Moonsa imamo i druge proizvode. Uglavnom su to poluproizvodi jer zahtijevaju daljnju doradu (npr. košarice od jabuke koje su jedinstven proizvod i mi ih jedini na svijetu radimo). Plan je ući na što više prodajnih mjesta i plasirati nove okuse te tehnološka rješenja. Imamo u pripremi i nešto skroz novo, ali sve u svoje vrijeme!, zagonetno nam je rekla na kraju Jelena Gadže.
Ne propustite petu emisiju ''Startaj Hrvatska'' u nedjelju u 18.15 na Novoj TV.
