Unikati su u modernim vremenima još više dobili na težini, baš zato što živimo u digitalnom dobu kada je sve postalo toliko slično da čovjeku jednostavno više ništa nije jasno.

Pročitajte, uostalom, još jednom vijest koju je napisao Saša, o tome kako Twitter razmišlja o redizajnu koji bi, paradoksa li, donio izgled vrlo sličan Facebooku. Pazite, ako o tome razmišlja Twitter, koji bez pretencioznosti možemo nazvati jednim od divova društvenih mreža i weba općenito, kakva je tek situacija s onima koji su "tek rođeni" i traže svoje mjesto na globalnoj karti ozbiljnih Internet igrača. Twitter, da se razumijemo, nije jedini, niti prvi koji pokušava u većoj ili manjoj mjeri kopirati Facebook. Isti onaj Facebook koji svi, kao, preziru zbog površnosti i banalnosti, zbog nedostatka "ozbiljnijih tema" i hrpe gluposti koje se tamo mogu pronaći.

Jednom je i Google sa svojim Wave projektom, koji je pompozno najavljivan pokušao "slijediti Facebookov put", iako je deklarativno bio "zakleti neprijatelj" svega što se na "čedu" koje je osmislio Mark Zuckerberg moglo vidjeti. Svi znamo kako je Google Wave završio, otišao je s velike scene a da se nitko nije uzbudio zbog toga, a ako Twitter pokuša u bilo kakvom obliku kopirati Facebook bojimo se da bi mogao isto završiti. Uostalom, dobro je napisala jedna od korisnica na Twitteru "da sam htjela izgled i funkcionalnost Facebooka, onda bih bila tamo, a ne ovdje." I to je, zapravo, poanta priče, umjesto da inzistiraju na različitostima, čelnici Twittera žele više korisnika, pa se valjda nadaju da će "približavajem Face stilu" to i dobiti.

Možemo mi misliti što god želimo o Facebooku, ali činjenica je da upravo on diktira trendove i zgrće ogromnu količinu love, što je na kraju dana, izgleda, svima cilj. Osobno, Facebook profil ne koristim otprilike dvije godine, iz jednostavnog razloga što doista ne vidim poantu u tome da me netko dnevno zatrpa sa pedeset zahtjeva za igre ili da moram odgovarati na stupidne ankete, čitati kada je netko bio u WC-u ili pustio suzu... Ali, to je apsolutno samo moj problem, jer Facebook je, sviđao se on meni ili ne (a ne sviđa mi se, najiskrenije) ono što bi - svi danas htjeli biti - kada pričamo o velikim facama na webu.

Kako se i kada rodila ta potreba da svi žele raditi ono što donosi hrpu korisnika i analogno tome hrpu love ne znam, ali meni je to doista blesavo. Twitter je nešto drugo, sasvim drugo, ne ide im baš tako loše, imaju svoj stil, svoj način komunikacije, svoje korisnike i nikako ne razumijem zašto sad imaju potrebu biti nešto što nisu i nikada nisu bili. Prokletstvo Interneta nosi doista more tajni, danas je definitivno teško ostati svoj, iako bi trebalo biti upravo suprotno. Naravno, uvijek će postojati sličnosti, jer nije lako isfurati svoj stil do krajnjih granica, ali doista mi nije jasno da i oni koji ga imaju to žele baciti u vjetar. U čemu je točno tajna, vjerojatno nikada neću shvatiti. Ali, to je, opet, isključivo i samo moj problem...