U vrlo neobičnom susretu s divljim životinjama u luci Newtown na britanskom otoku Wight, promatračica ptica Clare Jacobs i njezina kći Megan primijetile su neviđenu interakciju između sivog tuljana i orla štekavca. Dok se morski orao spuštao prema vodi, izronio je odrasli sivi tuljan, žestoko lajući i pljujući vodu na grabežljivca u zraku.
Clare i Megan, u pratnji paleontologa Davida Martilla, dokumentirale su incident u časopisu Isle of Wight Natural History and Archaeological Society journal, nagađajući da je tuljan branio svoj ribolovni teritorij.
To je prvi zapis o interakciji između ova dva predatora i prvi izvještaj o sivim tuljanima koji koriste pljuvanje kao sredstvo obrane ili odvraćanja od zračnog neprijatelja, kaže Meghan Jacobs.
Iako su sivi tuljani i orlovi štekavci česta pojava na otoku Wight, njihove interakcije nisu prethodno dokumentirane. Tuljani, poznati po svojoj veličini koja prelazi 2 metra u dužinu, uglavnom se hrane ribom kao što su pješčana jegulja, bjelutak, bakalar, haringa i losos, što ih stavlja u konkurenciju s morskim orlovima koji se isto tako hrane ribama te vodenim pticama.
Nevjerojatno je da je pljuvanje, neobičan obrambeni mehanizam kod kralježnjaka, odigralo ključnu ulogu za sivog tuljana u ovom susretu. Clare Jacobs bila je ushićena zbog snimanja ove rijetke interakcije kamerom. Uvijek sam oduševljena uhvatiti fotografije orlova, ali hvatanje tako rijetke i nikad prije viđene interakcije uljepšalo je moju godinu, rekla je.
Orlovi štekavci, najveća europska vrsta s rasponom krila do 2,37 metara, ponovno su uvedeni na otok Wight 2019. godine, nakon što su izumrli 1780. godine.
Novozabilježeni neobičan incident između orla i tuljana naglašava prilagodljivost divljih životinja novim susjedima, čak i ako sivi tuljani možda nisu baš zadovoljni ponovnim uvođenjem štekavaca u njihova staništa.
Dokumentirani susret isto tako služi kao podsjetnik na bezbrojne nepoznate interakcije unutar životinjskog carstva.
Izvor: Science Alert
