Futurologinja i kulturna sociologinja Tamira Snell iz Copenhagen Institute for Futures Studies tijekom cijelog svog profesionalnog života propitkuje ljudsko ponašanje i kulturne obrasce u kontekstu društvenih promjena.
Zašto je tako teško promijeniti ponašanje i navike ljudi? I što je točno potrebno da bi se to dogodilo? Je li bolja tehnika "mrkvom" ili "batinom"? U kontekstu održivog poslovanja, ali i življenja, Tamira će sudjelovati na konferenciji Future Tense 2025. koja će se održati 8. svibnja u Zagrebu, gdje će dati svoje viđenje budućih društava.
Uoči konferencije, imali smo priliku sjeti i porazgovarati s Tamirom, kako o razumijevanju ljudskog ponašanja, tako i o budućnosti i onome što nas, kao čovječanstvu, čeka.
Vaše iskustvo u kulturnoj sociologiji daje vam jedinstvenu perspektivu za razumijevanje ljudskog ponašanja. Kako vidite spoj kulture i održivosti u oblikovanju budućih društava?
Sjecište kulture i održivosti moglo bi biti snažna sila u oblikovanju budućih društava jer su vrijednosti, tradicije i kolektivni identitet ključni elementi promjene. Kada je održivost isprepletena s kulturom – ne samo kao trend, već kao norma usađena u svakodnevni život, umjetnost, hranu, modu i pripovijedanje – ona postaje samoodrživa. Tako kultura ne samo da odražava održivu budućnost, već i predvodi put prema njezinu ostvarenju, zajedno s drugim sistemskim kontekstima.
Često govorite o važnosti usklađivanja ljudskog ponašanja s ekološkim zahtjevima. Koje su neke od najznačajnijih promjena u ljudskom ponašanju koje smatrate nužnima za održivu budućnost?
Značajne promjene u ponašanju uključivat će prijelaz s pretjerane na pažljivu potrošnju. Ključno je da se održivost ne percipira samo kao osobni, već kao kolektivni izbor, ugrađen u način na koji živimo, radimo, putujemo i povezujemo se jedni s drugima i s planetom. Prema autorima nedavne knjige The Demand Revolution, ljudi već zahtijevaju održive opcije i ponude. To znači da poduzeća imaju jedinstvenu priliku potaknuti velike promjene u ponašanju kroz vlastite korporativne prakse i strateške odluke. Ukratko, poslovni lideri moraju preusmjeriti fokus s troškova održivosti na njezin potencijal kako bi osigurale dugoročnu konkurentsku prednost i profit.
Iz vašeg iskustva, koji su najveći izazovi u transformaciji potrošačkih navika i industrijskih praksi prema održivosti?
Praktičnost, cijena, nedostatak regulative i poticaja te individualne kratkoročne motivacije za potrošnju, pri čemu često preferiramo ono što nam u tom trenutku donosi ugodu, umjesto dugoročne koristi.
Kako vidite ulogu inovacija u premošćivanju jaza između ekološke odgovornosti i ekonomskog rasta?
Inovacije i mapiranje prilika usko su povezani s procesima strateškog promišljanja I istraživanja budućnosti. Kada je riječ o premošćivanju jaza između ekološke odgovornosti i ekonomskog rasta, vjerujem da je ključno pronaći nove načine gledanja na stvari. Ponekad koristimo pojam "repercepcija", iza kojeg stoji jedan od prvih praktičara promišljanja o budućnosti, Pierre Wack. Ono spaja redefiniranje i ponovno opažanje – upravo u tome često pronalazimo nove perspektive (i prilike). Moramo prepoznati pretpostavke koje imamo o budućnosti, uključujući one o ekonomskom rastu i ekološkoj odgovornosti, kako bismo otkrili praznine uza nove mogućnosti ili područja inovacija.
Koji su neki praktični primjeri koje ste doživjeli, gdje su zajednice ili industrije uspješno uspostavile ravnotežu između ekonomskog rasta i ekološke odgovornosti? Što možemo naučiti iz njih?
Jedan praktičan primjer jest usvajanje modela Doughnut Economics u Amsterdamu. Ovaj model usmjerava urbano planiranje kako bi se zadovoljile ljudske potrebe, a da se pritom ne prekorače ekološke granice. Grad integrira principe kružnog gospodarstva u graditeljstvo, gospodarenje otpadom i promet, potičući organizacije i građane na smanjenje otpada i emisija te istovremeno podržavajući lokalne inovacije i radna mjesta.
S obzirom na to da se suočavamo s rastućim ekološkim izazovima, koju ulogu imaju kulturne i društvene norme u poticanju održivih praksi na velikoj skali? Kako možemo izgraditi snažniju društvenu podršku za te promjene?
Društvene norme utječu na svakodnevne odluke, od toga što jedemo do načina na koji putujemo i konzumiramo. Tako mogu učiniti održivo ponašanje prirodnim, umjesto opterećujućim. Kako se norme mijenjaju – kroz obrazovanje, storytelling, medije i liderstvo – održivost se može razvijati u zajedničko kulturno očekivanje, ubrzavajući sveobuhvatnu i trajnu promjenu.
Često naglašavate važnost kolektivnog djelovanja u rješavanju globalnih problema. Kako vidite potencijal društvenih tranzicija za poticanje kolektivnog djelovanja na velikoj skali u vezi s ekološkim izazovima?
Društvene tranzicije – bilo tehnološke, ekonomske ili kulturne – imaju ogroman potencijal za pokretanje kolektivnog djelovanja na velikoj skali tako što istovremeno preoblikuju sustave i način razmišljanja. Pitanje je što može te društvene tranzicije pretvoriti u konkretne akcije? To je često najveći izazov za globalno društvo.
U svom radu, istražujete kako trenuci društvene tranzicije mogu biti prilike za stvaranje održivih praksi. Koji su, prema vašem mišljenju, ključni trenuci ili tranzicije koji bi mogli ubrzati pomak prema održivosti u nadolazećim desetljećima?
Ključni trenuci i tranzicije koji bi mogli ubrzati promjenu prema održivosti uključuju političke prekretnice poput globalnog određivanja cijena ugljika ili obvezujućih klimatskih sporazuma, tehnološke prijelomne točke kao što su prihvaćanje čiste energije i materijala s niskim utjecajem na okoliš te kulturne prekretnice kada održivost postane dominantna društvena vrijednost – vidljiva u medijima, obrazovanju i životnim stilovima.
Velike promjene u investicijama i financijama, gdje kapital teče prema regenerativnim i etičkim poslovnim modelima, također će biti ključne. Osim toga, klimatske krize, iako izazovne, često djeluju kao katalizatori za brzu prilagodbu i inovacije. Zajedno, ovi trenuci mogu stvoriti lančani učinak koji usklađuje sustave, tržišta i načine razmišljanja prema održivoj budućnosti.
Gledajući unaprijed, koja su najkritičnija područja na koja lideri trebali obratiti pažnju kada je riječ o održivosti i društvenoj transformaciji? Kako se najbolje pripremiti za ono što dolazi?
Lideri usmjereni na budućnost moraju prioritizirati sustavno razmišljanje, prepoznajući međusobnu povezanost ekoloških, društvenih, političkih, tehnoloških, etičkih i ekonomskih pitanja. Lideri bi se trebali fokusirati na ugrađivanje održivosti u temeljne strategije, a ne je tretirati kao sporednu inicijativu, istovremeno pri tome koristiti tehnologiju, inovacije i podatke kako bi postigle mjerljiv utjecaj. Jednako je važno njegovati kulturu suradnje i transparentnosti, angažirajući zajednice, vlade i organizacije na zajedničkom stvaranju rješenja. Na kraju, najefikasniji lideri uspostavit će ravnotežu između dugoročne vizije i hrabrih, neposrednih aktivnosti, oblikujući društva koja napreduju unutar granica našeg planeta.
Vezane vijesti
Ne propustite ni ovo
