Danas je u uporabi oko 3000 aktivnih satelita, no taj se broj brzo mijenja, posebice kad uzmemo u obzir kompanije poput Starlinka koje sa svakim novim lansiranjem u orbitu šalju po 60 malih satelita.
Dodajmo na to još otprilike 20.000 komada orbitalnog otpada koji se aktivno prati, i slika beskonačnog prostranstva iznad Zemlje počinje se doimati posve drugačijom.
Moriba Jah znanstvenik je sa Sveučilišta Texas u Austinu i zadao si je misiju da problem orbitalne prenapučenosti učini posve jasnim. Napravio je program za vizualizaciju koji je nazvao AstriaGraph i koji prikazuje pozicije aktivno praćenih objekata u Zemljinoj orbiti.
Isto tako Jah je napravio i grafički prikaz u stvarnom vremenu koji pokazuje koliko su zapravo svi ti sateliti i svemirski otpad blizu jedni drugima dok velikom brzinom kruže oko Zemlje, ponekad i 15 puta brže od brzine zvuka.
U spomenutom grafu i kalkulacijama koje izvodi u stvarnom vremenu, najveće zlo na koje Jah posebno obraća pažnju jesu mogućnosti sudara, ili satelita, ili satelita sa svemirskim otpadom.
Upozorava da kad se dva objekta u orbiti sudare, nastaju brojni novi komadi otpada, no ipak ne tvrdi da nam se sprema nekakva orbitalna apokalipsa, ali će se satelitska industrija ipak morati prije ili poslije pozabaviti tim problemom.
Izvor: The Verge
