Na upravo završenom Reboot InfoGameru, u kategoriji najboljeg gameplaya indie igre, nagrada je otišla u ruke samoborskog studija Ironward za njihovu igru Solstice Chronicles.
Druga je to igra iz studija koji je s radom počeo krajem 2013. godine, a dosad je objavio dvije igre - nagrađenu Solstice Chronicles i njezinu prethodnicu Red Solstice.
O videoigrama i industriji videoigara u Hrvatskoj porazgovarali smo Hrvojem Horvatekom, direktorom i vlasnikom Ironwarda.
Izrada videoigara traje. Koliko je vama trebalo od ideje do konačnog proizvoda?
Trajalo je malo dulje jer smo se okupili još na fakultetu. Cjelokupna izrada igre Red Solstice trajala je 6-7 godina jer je prvo trebalo naučiti kako se rade igre, dok smo napravili vlastiti pogon koji će to sve napraviti, što nije preporučljivo, ali svaki je hrvatski studij to napravio. Dok smo osnovali tvrtku, prošlo je nekih 5 godina. I onda smo još godinu dana "peglali" tu igru prije no što smo ju dali na testiranje prvim igračima. Igra je na kraju izašla 2015. godine, što je bio naš veliki uspjeh.
Koliko je teško u Hrvatskoj napraviti igru, a da ona bude uspješna? Je li teže u Hrvatskoj ili negdje vani?
Definitivno je teže vani, jer je životni standard malo drugačiji i skuplje je. Ljudi si vani ne mogu dopustiti da samo odluče - idemo napraviti igru. Dosta nas imalo je sreće, roditelji su nam davali potporu, a i sami smo bili spremni uložiti vremena. Nakon fakulteta dođeš kući i ne ideš partijati, nego ideš raditi. Danas je malo drugačije jer su se neke stvari promijenile, tržište je zasićenije, ali je moguće. Trenutačno je najlakše prikloniti se nekom studiju, učiti od njih ih i onda napraviti vlastitu igru. Ili ako se skupi tim koji ima čeličnu volju - može se napraviti. I treba vremena. Danas je s jedne strane teže, ali i lakše jer su na tržištu dostupni pogoni za pokretanje igre (engine), a mi smo za svoju igru morali sami napraviti svoj. I onda se može isprobati funkcionira li sve. Ako funkcionira, onda se već može pristupiti nekom studiju i ponuditi igru.
Koliko je u Hrvatskoj moguća suradnja među studijima?
Zapravo je jako dobro jer je nas malo i moramo se međusobno podržati. Zato je i osnovan CGDA (Croatian Game Developers Association) i zajedno idemo na sajmove, pomažemo si, postoji čak i suradnja među studijama. Ideja je da si međusobno pomažemo jer si nismo direktni konkurenti. Svi stavljamo igre na svjetsko tržište i radimo različite vrste igara. Više koristi imamo da si međusobno pomažemo, čak i marketingom, nego da si pokušamo konkurirati, jer ako netko uspije u Hrvatskoj prema van, to je dobra slika stranom izdavaču. Ovo je mala zemlja, nema puno stanovnika, prosjek studija koji uspijevaju u tako maloj zemlji samo koristi nama svima.
Neki kažu da Hrvati imaju poseban talent za izradu videoigara. Slažeš li se?
Mogu reći da se slažem s time jer sam bio na večeri u Dubrovniku s jednim čovjekom iz Epic Gamesa koji je rekao da ljudi u Hrvatskoj imaju hrabrost ući u nešto nepoznato i to istražiti, a to znači da nitko ne može predvidjeti kakva će igra doći iz naše regije. U SAD-u malo više paze na to kakvu će igru izdati. Rekao bih da volja tu najviše igra ulogu, životni uvjeti nisu idealni, ali ljudi su kreativni.
Je li moguće u današnjem svijetu napraviti originalnu igru?
Ne, ali, eto, nedavno sam vidio igru za koju sam pomislio - svaka čast. Čovjek je napravio igru koja se zove "Don't make love", a koja se bazira na emocijama. Fora je između dvije bogomoljke, a znamo što se događa među bogomoljkama nakon parenja, cilj je igre njih spojiti, a da ne završi tragično. Zapravo veoma zanimljiv koncept koji nisam vidio nigdje drugdje. Zapravo, uvijek se može napraviti nešto originalno. U većini slučajeva će biti ili korištenje nečeg starog prezentirano na novi način. To svi radimo - pokušavamo učiti iz grešaka i napraviti nešto novo. Jer tržište je zasićeno i svakakve ideje dolaze. No igra nije samo ideja. Igra je skup audiodizajna, grafičkog dizajna, priče, tehničkog aspekta - kad to sve radi, onda funkcionira kao film. A svi znamo kako izgleda dobar film.
Postoji li razlika između tržišta, a onda i igrača? Rade li se igre specifično za neko tržište?
Da, treba poznavati tržište na koje želiš plasirati igru. Od omota igre, koji se radi potpuno drugačije za SAD, Aziju ili Europu. I tip igrača je drugačiji. Mi, naša iskustva s Azijom - to su veoma ozbiljni igrači i ako igra nije kompleksna, duboka, zahtjevna tako da oni moraju potrošiti tisuće sati na nju - ona nije dobra; dok su SAD i Rusija drugačiji. Rusi i Nijemci ludi su za pucačinama.
Kakvi su Hrvati igrači?
Mi imamo jako malo hrvatskih igrača, tako da nam je to potpuno nepoznato tržište.
Često se spominje da je u Hrvatskoj visoka stopa piratstva. Kako se boriti protiv toga?
Nikako. Mi nekako imamo osjećaj da kako industrija napreduje, igre se razvijaju, igrači i u svijetu mijenjaju svoje navike. Da se razumijemo, nema te igre koju je nemoguće piratizirati. Čak i oni koji ih piratiziraju, odigraju ih i onda se zaljube u te igre i kupe ih. To će trajati još neko vrijeme, ali polako se stvara druga kultura.
Imaš li uzor u nekoj igri ili studiju koji su u tebi potaknuli želju za izradom igara?
Rekao bih da su me dvije stvari potaknule. U srednjoj školi bio sam na praksi kod čovjeka kojeg zovem svojim mentorom, Željka Kosa koji sad radi u Little Green Menu i on me na neki način uveo u taj svijet. Konkretno kako sam dobio ideju za istraživanje - dobio sam igru Baldur's Gate i to mi je bila najkompleksnija igra u životu. Nakon toga počeo sam razmišljati o tome što se sve događa u pozadini.
Igraš li još videoigre?
Moram igrati jer moram vidjeti što se događa na tržištu. Puno manje nego prije, ali bitno je istražiti tržište za koje se igra radi.
Što bi se u Hrvatskoj trebalo promijeniti da rast industrije videoigara bude još veći?
Generalno, svijest o videoigrama, kako raditi videoigre, da se više priča o tome. Prije 5 godina nitko nije znao da postoje studiji kod nas, to su bile igrice, zabava. Sad je to već posao. Ljudi su se počeli interesirati. Industrija videoigara u Hrvatskoj će nastaviti rast. No kako se diže svijest, ljudi će više ulagati i ulaziti u taj svijet. Nikakva diploma neće vam osigurati posao u industriji videoigrama, nego vaše vještine, portfelj, da pokažete što znate i možete.
Koliko je karakter bitan?
Dosta. Vani nije tako, ali mi svi radimo iz ljubavi. Karakter je bitan jer kad dođe vrijeme pred rokove i tad treba stisnuti, onda je potrebno staviti neke stvari po strani. Jer mi smo mali timovi. Treba ego staviti po strani i raditi za tim.
