Dočekali smo i taj dan. Danas na sjednicu Vlade ide prijedlog izmjena Zakona o trgovačkim društvima, s jedinim ciljem umanjenja ograničenja u imenovanju tvrtke.
Kao što mnogi već znaju, proces registracije firmi je bio bitno usporen, jer se po sadašnjem tekstu zakona moglo registrirati samo ime firme na hrvatskom jeziku i uz prilične teškoće i dokazivanje – neke varijante koje dolaze iz mrtvih jezika, poput latinskog. Strana imena su bila tek iznimno moguća, ako ste dokazali da su vam već odobrili robnu marku ili žig s tim imenom, ili ako je osnivač tvrtke bila strana pravna osoba s istim imenom i slično.
Jasno, pravi poduzetnici su bili kreativni, pa su na Facebooku, u grupi naziva Zelimo registrirati ime firme na bilo kojem jeziku već legendarni primjeri “objašnjavanja” sudcu kako su pojedini zafrkanti došli do nekih imena. Sve to skupa, značajno je usporavalo proces registracije, jer su nekad prijedlozi imena bili odbijani po nekoliko puta. Proces se znao razvlačiti mjesecima umjesto danima.
Predstavnicima Vlade, a najviše Ministru Marasu, još od ljeta 2012. smo ukazivali na taj problem. Dobili smo javna obećanja da će do kraja 2012 taj problem biti riješen. Rok je probijen za cijela 4 mjeseca, no stvari su se počele odvijati. Bilo nam je rečeno da se mora mijenjati Zakon o trgovačkim društvima, kao da je to nešto oko čega treba raditi referendum, pa skupiti 2/3 većinu u Saboru i onda ići s time pred EU parlament. Ako ste bacili oko na link s izmjenama, ispada da se radi o izmjenama od nekoliko rečenica. Očito je birokracija odradila svoje.
Tu se opet dokazuje moja tvrdnja: može Ministar obrta i koječega biti i Clark Kent ili Clark Gable, (engleskim, uskoro dozvoljenim jezikom clerk – sekretar, službenik) ali mu to neće pomoći da svoju ideju istjera u normalnom roku i originalnoj formi, koliko god ona dobra i jednostavna bila. Zato što je tu, pored njega generički i sve prisutni Clark Državnoslužbić.
Siguran sam da Ministar Maras nikad nije imao i nema nikakvih problema s registracijom tvrtki s imenom poput DANONE. No, niti po starom niti po novom pravilu, to u Hrvatskoj neće moći. Ne samo zato što je Danone već sad zaštićen i poznat brand, da je g. Isaac Carasso (osnivač Danonea) umjesto u Barceloni pokušao svoju tvrtku pokrenuti u Zagrebu, mogao bi registrirati samo Fotokemiku i slikati se. Jogurte pravio ne bi.
Ako mislite da Danone znači nešto na španjolskom ili na nekom drugom EU jeziku – varate se. Ime Danone je jednostavno nastalo zato što se njegov prvi sin zvao Daniel i tako DANiel ONE (jedan-prvi). I to, niti po novom pravilu, sudac trgovačkog suda u Apsurdistanu neće prihvatiti. I mnogo sličnih primjera neće proći. Zašto? Kome je to bitno? Mislite da je Isaac pisao objašnjenja sucu u Barceloni zašto DANONE? Zato što takvo ne postoji, njemu se sviđa i nikog ne smeta. I to je to! WTF? Koga briga? Clarka je briga. On je tu da brine. Avansno.
Tako razmišljaju poduzetnici. Primjera takvih naziva, koji ne znače ništa u nekom jeziku, je mnogo. Budem se time pozabavio kasnije, na Facebooku.
Vratimo se glavnom problemu. Imat ćemo firme s engleskim nazivima (uglavnom) ali to nije srž problema. Srž problema u Apsurdistanu je što iako i Ministar i Premijer (razgovarao sam s njim i niti on nema ništa protiv imena kakvog god neki inovativni klinac zamisli) žele nešto provesti, od zamisli i njihovog naloga prvome Clarku, do realizacije, prođe predugo. I vremenski i po broju stepenica. I na putu njihovoj ideji stoje stotine “clarkova”, jačih od Kenta i dugovječnijih od Gablea.
Većina njih je bila tu i prije Ministra a ostat će i kad se Ministar vrati na Iblerov trg. Oni vladaju! Oni su gazde. Oni skreću ideje ministara, državnih tajnika, zamjenika i pomoćnika. Ovi dolaze i odlaze, a Clark samo mora biti uporan. Clark zna da je on tu od stoljeća sedmog. Njega ne smeta što je maslina neobrana. Sretan je što nema koga da je bere, jer on piše zakone o ulju, maslinama i beračima.
Tako Clark pusti Ministra da se ispuše. Sa svakim njegovim prijedlogom, Clark se a priori složi i stavi ga u ladicu. Ne Ministra, nego prijedlog. Kad Ministar pita, Clark kaže – Radimo na tome i doda još bar 23 problema s kojima se susreće i zašto ta fenomenalna ideja koju je iznjedrio Ministar, još ne može biti realizirana.
Svaki Ministar kad preuzima dužnost, odmah ide u MUP, polagati tečaj za vatrogasca. Niste znali? Pa pitajte ih čime se bave. Svaki dan Ministar ima po nekoliko požara za ugasiti. A kako Ministri poštuju zakone, siguran sam da to ne bi radili bez potvrde o osposobljenosti. I tako, dok se gase požari, Ministar zaboravi na svoju ideju. No, mi poduzetnici smo dosadni, pa ga davimo. Svakako i svakodnevno.
I onda, Ministar naloži Clarku, da izvadi prijedlog iz ladice, izviče se na jadnog Clarka (ovaj stoički otrpi, znajući da će Ministar uskoro otići na Iblerov, a da je gazda ionako onaj koji trenutno obnaša funkciju Ribića) i ode gasiti novi požar. Clark onda provuče prijedlog kroz ruke svoje braće po uhljebljenju. Braća rade u drugim ministarstvima, upravama i agencijama.
Oni objasne Ministru koliki je to problem. Trebaju dvotrećinsku većinu u kantini ministarstva, Ministar PraoSuđa nije baš najsretniji, Udruga Sudaca se protivi, trebaju usklađenja s Erotskom Unijom itd. Upozore ga na nesukladnost njegovog prijedloga s bar 23 zakona (i sa Zakonom o istraživanju ruda i gubljenju vremena). Sve to oni lijepo začine i s potencijalnim nesuglasjem socijalnih partnera. I jasno, upozore ga na nesagledive štete po njegov PR ukoliko zločesti poduzetnici krenu otvarati kojekakva neprimjerena imena tvrtki. Poput onog tipfelera Googlea ili ne daj Bože imena poput Profesionalni pobirači impulsnih poticaja d.o.o. ili Pipl mast trast as d.o.o.
Jasno, i Ministar je samo čovjek. Iako je i vatrogasac. I on sluša svoje suradnike, pa im kaže:
Dečki, dajte to riješite, stalno me pile oni iz ZIPa, CRANE-a, CISEX-a i sve tamo nekih čudnih skraćenica. BTW, Clark, kako, majke ti, registriraše te skraćenice na mrskim stranim i ktome teško izgovorljivim jezicima?
Ministre, dovitljiva je to gamad poduzetnička – to su se izvukli, po Zakonu o Udrugama, nije to do nas… znate da oni sve zaobiđu i izvrnu….Sad ću javiti Liniću, vidjet će oni, fiskalizirat ćemo im i promet preko kartica na internetu, pa nek krepaju svi…..zamuca Clark s gnjevnim izrazom lica.
No, Ministar je ipak NAŠ Ministar i brine se o nama, pa poklopi slušalicu s koje Clark krene zvati Linića (kasnije saznamo da je Clarkov buraz u Financministarstvu već ranije to predvidio i upisao u fiskalizaciju, pa samo svakako nahebali). I samo dometne:
OK, riješite to više, hitno, tako da me ne dave.
I Clark riješi. Izvadi iz ladice odavno pripremljen prijedlog s obrazloženjem, sve na par kartica teksta i pošalje na Markov Trg. Bitno da stigne do četvrtka. Prijedlog je takav da nikad ne riješi problem do kraja, uvijek presporo i uvijek tako da ostavi mogućnost tumačenja. Za početak, tumačenja kolegi Clarku s trgovačkog suda, jer ako bi svi zakoni bili dorečeni, manje bi bilo posla za Clarka i njegovu braću.
Ako bi sve bilo jednostavno, Clark ne bi imao takav utjecaj na Ministra. Clark već gleda tko je sljedeći u fotelji i sprema se na novog vatrogasca. Mora i njemu ostaviti nešto nebitno za rješavati. Clark se najviše boji Ministra koji bi krenuo i uspio rješavati nešto bitno, jer to bi značilo da bi Clark i njegova braća po uhljebljenju morali na tržište. Morali bi raditi nešto što bi nekom stvarno trebalo. I bili bi zamjenjivi. A to je zadnje što žele. I toga se boje. I radije će napraviti gužve sve do granice s Austrijom ( btw, neka netko obavijesti vršitelja Ribićeve dužnosti da Republika Hrvatska ne graniči s Austrijom ) nego raditi. Bolje grob nego rad.
Wikipedia:
Clark is an English surname in the English language, ultimately derived from the Latinclericus meaning “scribe”, “secretary” or a scholar within a religious order, referring to someone who was educated. Clark evolved from “clerk“. First records of the name are found in 12th century England. The name has many variants.[2]
