Andrea Andrassy postala je popularna zadnje vrijeme zahvaljujući svojoj kolumni "Dnevnik Gradske Cure" koju piše za portal index.hr više od dvije godine, no osim toga Andrea je ambicionza djevojka, radi na radiju, te u medijom kući NovaTV!
Andrea je imala situaciju kao i svaka osoba u našoj zemlji, no odlučila je stvari uzeti u svoje ruke i to je jako dobro opisala u svojoj kolumni s naslovom "MOGU!". U nastavku možete pročitati kratak i nadasve interesantan intervju s kolumnisticom koja je osvojila cijelu regiju! Dame i gospodo Andrea Andrassy.
Postala si jedna od najpoznatijih kolumnistica u regiji, odakle je sve krenulo?
Sve je krenulo s Indexom, za koji sam pisala članke u lifestyle rubrici, a urednica mi je nakon nekog vremena ponudila da pišem i tjednu kolumnu. Prvo sam bila jako nezainteresirana, zapravo uplašena jer sam bila uvjerena da neću moći pisati nešto čime će čitatelji biti zadovoljni, i to svaki tjedan, a pogotovo sam mislila da ja neću moći biti zadovoljna sadržajem koji ću nuditi. Ipak, ovaj tjedan izlazi 135. kolumna, i ja sam zadovoljna. Nadam se da su i čitatelji.
Često se kolumnisti i blogeri bore za novac odmah od početka, kod tebe je situacija bila drugačija. Kako to da si odlučila prvo volontirati?
Skoro svaki posao sam prvo krenula raditi volonterski. Kod nas uvjeti nisu bajni, pa firme često ne mogu platiti tvoj rad u početku. U tom se trenutku nisam bavila ičim drugim osim studiranjem, tako da bi alternativa bila ostati sjediti doma i ne raditi ništa. Ja sam odabrala volontiranje jer je to značilo da mogu pokušati raditi nešto što volim, i drago mi je da jesam jer su me brzo počeli plaćati za rad.
Što savjetuješ za one koji žele tvojim koracima?
Uh, ne znam. Da budu svoji, i da znaju točno što žele. Upoznala sam puno mladih ljudi kojima je ispod časti raditi bilo kakav posao, pa vrlo često ostaju nezaposleni i kukaju. Ne možeš odmah dobiti sve, ali možeš se jako truditi pa će se stvari nekako posložiti. I da, potrebno je puno rada i entuzijazma – kada sam volontirala na radiju, znala sam samoinicijativno ostajati na radnom mjestu i po 12 sati u komadu jer sam htjela naučiti što više. Bez truda nećete daleko dogurati.
Što je najvažnije kod pisanja tekstova?
Kako kome. Meni je važan mir, i uredan stol. I naravno, inspiracija. Što se stila tiče, ja uvijek pokušavam pisati onako kako bih nešto ispričala svojim frendicama. Mislim da je to jedna od najčešćih grešaka koju rade ljudi kada tek kreću pisati – misle da je pisanje neka misteriozna nauka, pa se pokušavaju praviti pametni pred samima sobom. Piši normalno, da te normalni ljudi razumiju – to je moj recept do kojeg sam došla nakon što sam i sama neko vrijeme glumatala pred samom sobom.
Kakva su tvoja očekivanja od tekstova? Gdje smatraš da će to dovesti?
Ne razmišljam o tome – pišem što mi je na pameti, u nadi da će se netko pronaći u tekstu i da će mu barem malo popraviti dan. Često mi se javljaju ljudi koji kažu da im moji tekstovi pružaju upravo to. Nekad pogodim jedne, nekad druge, a najvažnije mi je u cijeloj priči da se tekst sviđa – meni.
Može li se u Hrvatskoj živjeti od kolumni?
Ne znam, jer je definicija pojma "može se živjeti" individualna. Nekima je za normalan život potrebno više, a nekima manje novca. Ja uz svoju kolumnu radim na radiju i radim kao voditeljica, tako da samo od kolumne definitivno ne živim. Možemo reći da je to zgodan studentski džeparac, ali da si od toga možeš priuštiti ljetovanje ili skijanje, mislim da ipak ne možeš. Ali opet, kolumna otvara vrata za puno drugih stvari, samo ih trebaš znati prepoznati.
Foto Joanna Paciorek
