Elon Musk misli da je gotovo sigurno da živimo u simulaciji računala. Ukratko, on smatra da smo svi likovi u naprednoj verziji igre The Sims, toliko naprednoj da nas kreira.
Naravno, ideja o simulaciji samo je jedna od tri mogućnosti za budućnost čovječanstva, a filozof Nick Bostrom sa Oxford Sveučilišta o ovoj je ideji napisao opsežan rad koji smo odlučili raščlaniti i objasniti u nekoliko zanimljivih ilustracija.
Vratimo se 40 godina unatrag
U ranim 70-ima najnaprednija igra bila je Pong - dva pravokutnika i krug koji odskače uokolo.
Ako stvari malo ubrzamo i premotamo unaprijed do 2000. godine, imamo Sims - animirane likove u interakciji jedni s drugima, objektima te s vlastitim osjećajima.
Danas, s druge strane, imamo 3D uređaje poput HTC Vive i Oculus Rifta, što znači da ste sada vi likovi, a vaše tijelo komunicira sa simuliranim svijetom koji vas okružuje.
Također, pomoću naprednog i suvremenog računalstva, osim raznih drugih složenih stvari, u mogućnosti smo prognozirati vrijeme i simulirati rad kemijskih procesa u našem tijelu. Zaista smo prešli dug put u tako kratkom vremenu...
Ako malo ubrzamo stvari 10 000 godina unaprijed, u samo 40 godina prelazimo s Ponga na virtualnu stvarnost koja nas može odvesti u potpuno drugi svijet fantazije.
Čak i ako naša brzina tehnološkog napretka usporava, u idućih 10 000 godina trebali bismo pokrenuti simulaciju samih sebe, ako čovječanstvo kao takvo ne izumre, naravno.
Za 10 000 godina neće samo grafika biti bolja, nego i mehanika pa ćemo moći simulirati pojedine sinapse u mozgu, baš kao što se i u Simsima pratilo koliko je gladan ili žedan neki od vaših likova.
Takve stvari možemo simulirati jer su, prema znanstvenim dokazima, fizikalni procesi ono što nas čini ljudima. Vjerojatno ćemo sve to shvatiti tek za 10 000 godina, a zatim te procese rekreirati u računalnoj simulaciji, što znači da će za 10 000 godina računala moći simulirati cijeli svijet.
No, pitanje je na koji način za to možemo dobiti računalnu snagu? Bostrom kaže da se to može riješiti tako da na druge planete pošaljemo nano robote koji će samostalno duplicirati i planetu pretvoriti u ogromnim računalo.
Dakle, ako možemo izgraditi svijet simulatora, vjerojatno ćemo simulirati i sebe iz prošlosti, tj. ako možemo simulirati ljudski svijet, onda će vjerojatno ljudi budućnosti izvoditi simulacije svojih predaka – nas samih i to će možda učiniti milijun ili čak milijardu puta...
No, što ako ljudi u simulacijama stvore vlastitu simulaciju?
Ako smo pokrenuli milijardu simulacija naših predaka, sigurno će velik broj njih doći do faze u kojoj će moći kreirati vlastite simulacije.
No, ako unutar računala stvaramo milijarde simuliranih, svjesnih ljudi koji imaju iste sposobnosti kao i mi, to onda znači da se naša svijest ne razlikuje od svijesti naših simuliranih likova.
To znači da bismo mogli biti likovi u simulaciji
Zapravo, ako postoji neodređen broj svjesnih ljudi, a puno manje onih koji žive u "osnovnoj" stvarnosti, vrlo je vjerojatno da ste u simulaciji upravo sada, dok ovo čitate.
Druga mogućnost je da ljudi izumru prije nego dostignu taj stupanj.
Možda će se to dogoditi sa globalnim zatopljenjem. No Bostrom kaže da je "najprirodnija" interpretacija da razvijamo tehnologiju koja se zloupotrebljava, kao samoreplicirajući nanoboti mehaničke bakterije sklone samouništavanju.
Još jedna od mogućnosti je da buduće generacije ljudi jednostavno neće htjeti pokrenuti simulacije svojih predaka...
Razlog tome je što bi mogli smatrati da to nije etično jer će napraviti svjesno simulirane ljudi koji će prolaziti kroz patnje, odnosno sam život, osobito život prije njihovih inovacija.
Ili je moguće da ljudi u budućnosti jednostavno nemaju nikakvu želju za pokretanjem simulacije predaka...
Argument simulacije: Jedna od ovih stvari mora biti točna
To znači da ćemo na kraju tehnologiju koristiti za vlastito zadovoljstvo, pritom ne mareći za simulaciju predaka, završit ćemo samouništenjem ili ipak životom u simulaciji.
Musk smatra da je gotovo sigurno da smo u simulaciji, a Bostrom vjeruje da za takvo što postoji oko 20 posto šanse te smatra da je to subjektivno. Ipak, obojica vjeruju da će se u budućnosti dogoditi barem jedna od ove tri mogućnosti.
Bostrom je u uvodnom dijelu svog rada napisao nešto divno o ovom argumentu: "Osim velikog interesa koji ova teza može imati za one koji su skloni futurističkim nagađanjima, argument daje poticaj za formuliranje nekih metodoloških i metafizičkih pitanja, od naturalističke teorije do nekih tradicionalnih vjerskih koncepcija koje nekima mogu biti zabavne i potaknuti na razmišljanje."
Ako smo u simulaciji, onda postoji i neko nadređeno, ali vrlo dobronamjerno biće. No, to biće smo mi sami ili buduća verzija nas, što nas dovodi do fascinantanog pitanja otkud zapravo dolaze ljudi iz stvarnosti, tj. oni koji nisu u simulaciji...
Možda naši vladari i dalje traže odgovor na ovo pitanje. Možda oni pokreću ove simulacije predaka i nadaju se da će to netko od nas napokon prvi otkriti...
