Znanstvenici s estonskog Sveučilišta Tartu proveli su studiju koja je pokazala da se osjetljivost testova koji otkrivaju antitijela u krvi uvelike razlikuje od jedne vrste testa do druge.
Antitijela se u tijelu proizvode kao reakcija imuniteta na virusne proteine i kako bi spriječila razmnožavanje i širenje virusa u tijelu. Obično je potrebno nekoliko tjedana nakon infekcije da se pojave antitijela. Različiti dijelovi virusa potiču i razvoj različitih adekvatnih antitijela u imunološkom sustavu. Na primjeru novog koronavirusa, to mogu biti antitijela protiv šiljastog proteina tog virusa, pomoću kojeg on ulazi u zdravu stanicu, gdje se nakon toga i razmnožava ili protiv receptora i nukleokapsida.
U tijelu se najduže zadržavaju takozvana IgG antitijela, pojašnjava Epp Sepp sa Sveučilišta Tartu i jedan od autora studije koja je objavljena u znanstvenom časopisu Plos One.
Trenutačno postoje stotine testova na koronavirusna antitijela i koja nažalost nisu univerzalno prikladna za sve pacijente.
Spomenuta studija provedena je u suradnji sa Synlabom i bolnicom Kuressaare u Estoniji te je u njoj korišteno devet različitih testova na antitijela koja su najčešće korištena u prvom valu pandemije novog koronavirusa.
Sedam od tih devet testova proizvele su velike tvrtke, a dva su proizvedena u laboratoriju navedenog estonskog sveučilišta.
U studiji je ukupno sudjelovalo 97 COVID pozitivnih pacijenata s otoka Saaremaa u Estoniji, gdje se nalazi i bolnica Kuressaare. Od ukupnog broja testiranih pacijenata petina njih bila je asimptomatska.
Rezultati testiranja na devet testova uspoređeni su prema simptomima pacijenta i vremenu koje je proteklo između manifestacije bolesti i testiranja na COVID-19.
Studija je generalno otkrila da je osjetljivost testova niža od one koju je deklarirao proizvođač. Prema očekivanjima, brzi test koji je isto tako uključen u studiju pokazivao je najmanju osjetljivost.
Kod polovice pacijenata svih devet testova dalo je pozitivan rezultat. Kod dvojice pacijenata niti jedan od devet testova nije otkrio antitijela. To sugerira da se kod kod nekih COVID pacijenata antitijela nisu ni pojavila. Kod ostalih pacijenata (druga polovica, minus navedena dva pacijenta) rezultati su bili promjenjivi. Njihovom analizom utvrđeno je da su kod nekih pacijenata prevladavala antitijela protiv nukleokapsida, a kod drugih antitijela protiv šiljastog proteina.
Neki su testovi radili jednako dobro kod pacijenata sa simptomima i bez simptoma bolesti COVID-19. Kod drugih je rezultat testiranja uvelike ovisio o vremenu kad je uzorak uzet te broju simptoma bolesti. Primjerice kod nekih je testova stopa pozitivnih rezultata kod asimptomatskih COVID pacijenata bila oko dvaput niža nego kod simptomatskih pacijenata.
Najbolje rezultate zapravo je dala kombinacija više testova na antitijela, primjerice onih koji testiraju na prisutnost antitijela na šiljasti protein te onih koji otkrivaju prisutnost antitijela za nukleokapsid.
U Synlabu su koristili Abbottov test koji je osjetljiv na antitijela protiv nukleokapsida.
Ako taj test da granični negativni rezultat kod pacijenta, mi ga ponovno analiziramo testom koji je osjetljiv na antitijela protiv šiljastog proteina. Ako je rezultat pozitivan, vjerovat ćemo u to. Moje iskustvo pokazalo je da antitijela na nukleokapside nestaju brže od antitijela na šiljasti protein, pojasnio je Paul Naaber sa Sveučilišta Tartu i voditelj studije.
U zaključku studije navodi se da ne postoji jedinstven test pogodan za sve slučajeve COVID-19. Da bi se dobio najbolji rezultat, testovi se trebaju kombinirati.
Izvor: News Medical
