Uređivanje klice genoma (hGGe) je biomolekularna tehnika kojom se može promijeniti DNK struktura stanica. Primjerice, ako se iz embrija odstrani gen koji izaziva određenu bolest, ne samo da će se kasnije roditi beba koja nikad neće oboljeti od te bolesti već će isti slučaj biti i s njezinim potomcima u budućnosti.

No riječ je o kontroverznoj tehnici, jer nitko ne može sa sigurnošću tvrditi kako će se dijete čiji je genom promijenjen razvijati tijekom života. Ipak, pandemija novog koronavirusa pokazala je koliko su ljudi ranjivi na bolesti pa se postavlja pitanje - je li pravo vrijeme da se uporaba tog kontroverznog biomolekularnog alata ubrza?

Sad već postoje određeni dokazi da tehnika radi, a nedavna su istraživanja nad embrijima koja se nikad neće razviti u bebe. No 2018. godine kineski znanstvenik He Jiankui šokirao je svijet kad je obznanio da su prve bebe s promijenjenim genomom već rođene. Znanstvena zajednica ga je nakon inicijalnog šoka na sve strane kritizirala, ali je intriga nakon svega toga i dalje ostala.

Jiankui je takozvani hGGe postupak izveo koristeći takozvani CRISPR sustav, koji predstavlja svojevrsne molekularne škare koje mogu izrezati i izmijeniti genom na točno određenom mjestu.

Znanstvenici i političari koji se bave pitanjima plodnosti i embriologije, slažu se u tome da je je samo pitanje vremena kad će hGGe tehnologije postati dostupne generalnoj populaciji.

Zaštita od COVID-19

Znanstvenici sad ponovno na stol stavljaju uređivanje genoma zbog COVID-19 pandemije te raspravljaju može li se CRISPR koristiti za onesposobljavanje koronavirusa na način da se poremeti njihov genetski kod. Isto tako, tim bi se molekularnim alatom mogli izmijeniti i geni ljudi tako da ih se učini otpornima na infekcije, primjerice ciljanjem T-stanica, koje su okosnica reakcije imuniteta na bolesti.

Već su u tijeku CRISPR klinička testiranja koja proučavaju uređivanje genoma T-stanica kod pacijenata oboljelih od raka kako bi im se povećao protutumorski imunitet, odnosno kako bi T-stanice napadale stanice tumora.

Ovakav tip uređivanja gena razlikuje se od uređivanja klica genoma, jer se događa u stanicama koje se ne razmnožavaju, što znači da promjene na njima nisu nasljednog tipa. Ipak, dugoročno gledano, moglo bi se pokazati učinkovitijim da se reakcije T-stanica unaprijede korištenjem uređivanja klica genoma.

Kad se navedeno uzme u obzir, lako je uvidjeti primamljivost korištenja molekularnih škara za prekrojavanje pandemije COVID-19, jer se pokazalo da svijet jednostavno nije bio spreman, a brutalnost posljedica toga svima je jasno vidljiva.

Kako se približavamo sredini 21. stoljeća, može se reći da bi se COVID-19 mogao pokazati tek kao početak niza međunarodnih zdravstvenih kriza s kojima će se čovječanstvo susresti u bliskoj budućnosti. Predviđanja UN-a u tom smislu su poprilično crna i govore o sve češćim izbijanjima pandemija, koje bi mogle biti smrtonosnije i nanijeti daleko veće štete od COVID-19.

Izvor: Teh Conversation